Sve ovo možda i ne bi bilo toliko alarmantno da nije činjenice da se baš u ovom kontekstu dešava gotovo sinhronizirano etiketiranje BiH kao “tempirane bombe” ili “legla džihadista” od mnogo važnijih političkih faktora iz Evrope i svijeta.
A da bi pojačao utisak glasnogovornika nekog SDS-ovog kriznog štaba iz 1992. godine, Radanović je, u najboljem maniru pobješnjelog predratnog velikosrbina, zaprijetio i blokadama vitalnih saobraćajnica i puta Bihać – Bosanski Petrovac.
Dragan Bursać, veteran tzv. Vojske Republike Srpske, sin čovjeka koji je poginuo atakujući na Bihać, nekadašnji pripadnik falange koja je izvršila genocid nad Bošnjacima, dobija glasnu podršku od tih istih Bošnjaka u svom lažljivom napadu na 44 ugledna Bošnjaka i na Ramiza Salkića, veterana Armije Republike Bosne i Hercegovine, bivšeg logoraša i čovjeka čijeg su oca i dvojicu braće, kao i desetine hiljada drugih Bošnjaka, mučki ubili saborci Dragana Bursaća
U ovim prijelomnim vremenima smatram veoma važnim formiranje Savjeta, s ciljem zajedničkog promišljanja, zajedničkog djelovanja za dobro naše domovine, našeg naroda i svih drugih građana. Jedan ovakav savjet samo može biti od koristi i za dobro, a nikako ne može proizvesti štetu
Riječ je jednostavno o sitnoj pakosti rođenoj iz očaja vlastite propasti, o potrebi da se pokvare odnosi između Turske i Bosne i Hercegovine, o signaliziranju svoje podobnosti i klijentističke nagodnosti stranim centrima i sponzorima koji nisu naklonjeni Turskoj i istovremenom označavanju SDA kao problematične.
Lideri SDP-a su birokratski, politikantski reagirali, samo toliko koliko im je potrebno da se zaštite od posljedica što su presuđenom ratnom zločincu ukazali funkcionersko povjerenje. Nisu se okuražili da suštinski ispravno reagiraju povodom izjava u medijima koje je beskrupulozno, kukavički iznosio presuđeni zločinac Zornić. Izgledalo je da su se lideri SDP-a rasplakali isto kao i Zornić, a zaboravili su da većina ratnih zločinaca odbacuje krivnju, upravo kao i Zornić. Gotovo svi, i Karadžić, i Mladić, i Krajišnik, i Prlić... također odbacuju krivnju za ratne zločine, i to baš onako kako to čini i Zornić, prebacujući svoju krivnju na autoritete odbrane RBiH
Nećemo ovaj put o “Bosna‑agentu”, Sport Centru, Zetri, Mišku Ražnatoviću i sličnim projektima. Nego ćemo o novinskom arhivu u kojem se iz vremena kada su ovdašnji mediji bili puno bolji nego danas može svašta naći. I to “svaka prijava, potpis, kolege sa fakulteta”.
Dodikov potpuni fijasko i konačan izlazak ostalih srpskih stranaka iz RS-a iz sheme nadmetanja u srpstvu nada je koja se možda nazire iz rezultata sastanka s Vučićem, koji čak nije završio niti zajedničkim dokumentom, makar i principijelne naravi, odnosno ponavljanja floskula i političkih izjava
Pošto sam funkciju potpredsjednika NSRS-a obavljao savjesno, korektno i profesionalno, što su svojim izjavama zvanično potvrdile i kolege poslanici bez obzira na stranačku pripadnost, radi očuvanja ličnog dostojanstva i dostojanstva stranke i naroda koje predstavljam, podnio sam neopozivu ostavku i uskratio priliku za planiranu, nedoličnu političku predstavu”
Strašno je i pomisliti da je, zahvaljujući krhkosti navrat-nanos sklepanog frankenštajn kantonalnog režima, Damir Nikšić danas, umjesto marginalna i ekscentrična gradska pojava kojoj jalijaši dobacuju, ustvari potencijalno važan politički faktor čijim će se željama udovoljiti radi opstanka vladajuće koalicije.
