fbpx

Srebrenica

Bošnjaci su od vlasti RS-a tražili da se u nacrtu spornog zakona izmijene članovi koji definiraju obuhvat Nacionalnog parka “Drina” tako da se izuzme kompletna privatna imovina. Podržali su da se NP “Drina” formira isključivo na državnoj imovini (u jednoj ili više zona) jer “za to postoje pretpostavke, tj. šuma u potrebnoj površini koja obiluje neznatno izmijenjenim ekosistemima za razliku od naselja u kojima to nije slučaj”.

Znam da u Srebrenici ima mnogo trudnica i žena koje imaju ginekološke probleme, a Srebrenica nema ginekologa. Zbog toga sam se javila dobrovoljno da dolazim bar jednom mjesečno, iako to nije optimalno, kaže Dautbašić-Klempić

Važno je da se identificiraju nestali, da se dostojno ukopaju i imaju svoj mezar. Ako ne budem imala mezar sinov, reći će da nisam ni imala sina. Živim za dan da pronađem svoje dijete, pa neka odmah i ja umrem, kaže Hajra Ćatić

Ono što je čudno je činjenica da su bošnjački odbornici u Skupštini opštine Srebrenica prihvatili prije donošenja odluke o nagradama i priznanjima u razgovorima sa koalicionim partnerima, da načelnik opštine Srebrenica predlaže ko će dobiti Plaketu sa zlatnim grbom opštine Srebrenica. Svima je trebalo biti jasno da će pomenutu plaketu dobiti onaj koga predloži načelnik opštine obzirom na činjenicu da Srbi u Skupštini opštine imaju 12 odbornika, a Bošnjaci devet.

Težak je put koji smo mi prošli. Svi znamo šta je u Srebrenici bilo. Moja se porodica u Srebrenicu vratila 2000. godine. Ja sam došao koju godinu kasnije. Oni su se poljoprivredom i stočarstvom počeli baviti 2005. godine. Počeli su uzgajati muzne krave. Našu proizvodnju proširili smo na jagode i maline, kaže Ibrahim Pašalić

Pred sami početak rata u Bosni i Hercegovini, srebreničko selo Bulogovina imalo je 37 domaćinstava i gotovo 200 stanovnika. Danas ovo selo ima 13 kuća i jednu porodicu koja stalno živi tu. Ahmo, Muša i Nedim Ademović bili su među prvim bošnjačkim povratnicima na područja općine Srebrenica. Vratili su se 2000. godine

“Prijavio sam se na raspisani konkurs za arhitektu, a uz toplu preporuku prof. dr. Hansa Skottea s renomiranog NTNU Univerziteta Trondheim, i dobio posao u struci kao overarhitekt u Odjeljenju za urbanizam i prostorno planiranje komune Røyken, nedaleko od Osla, gdje i živim. Bio sam veoma sretan jer sam i ovdje svojim radovima zadovoljio veoma zahtjevnog poslodavca. S ovog radnog mjesta 2010. godine otišao sam u penziju”, priča rođeni Srebreničanin koji se u egzilu u Norveškoj počeo baviti i karikaturom

Ono o čemu se nagađalo duže od desetljeća dogodilo se nekoliko dana pred kraj 2017. godine. Tomislav Kovač, ratni ministar MUP-a Republike Srpske, optužen je za učestvovanje u srebreničkom genocidu. Kovač živi u Beogradu te, uz bosanskohercegovačko, ima i državljanstvo Srbije. Već je nekoliko puta svjedočio u nekoliko suđenja protiv osoba optuženih za genocid u Srebrenici. Prijeratni je policajac koji je bio na službi u Sarajevu i među prvima je koji su se pridružili Srpskoj demokratskoj stranci (SDS) nakon njezina osnivanja. Slovio je za osobu od posebnog povjerenja Radovana Karadžića