fbpx

Društvo

Kako je moguće da je sarajevska ljevica organiziranje blajburške mise kao grijeh adresirala na Abdulaha Skaku i SDA? Koji su razmjeri ljevičarskog licemjerja i zašto dokone i razmažene opozicijske prispodobe nikako ne mogu shvatiti na kojoj se adresi brane antifašističke vrijednosti? Koji su razmjeri kontradiktornih i licemjernih izjava fra Ive Markovića i Peđe Kojovića? Građanski je bunt opravdan, ali koje su opasnosti od najavljenog prosvjeda i kako bi to mogao iskoristiti HDZ? Šta nam govori historijsko bošnjačko iskustvo antifašizma između ideologija komunizma i fašizma? Koja je uloga muftije Omerbašića, muftije Hasanovića i Zlatka Hasanbegovića u kompromitiranju moralnog temelja Islamske zajednice u BiH

“Bašagić je bio u suštini predvodnik čitave jedne generacije koja je gradila i naš kulturni kolektivni identitet, ali i naš cjelokupni svijet, ili naš cjelokupni kulturno-društveni okvir u kojem po mnogo čemu živimo i danas. On je, naime, cijelim svojim i životom, i djelom, i širim djelovanjem nastojao odgovoriti na situaciju u kojoj su se našli Bošnjaci i Bosna i Hercegovina nakon austrougarske okupacije Bosne 1878. godine”

U doba COVID-a u Italiji do jučer nije bilo moguće zakonski obaviti sahranu. Umrli su bivali isključivo spaljeni, pri čemu nije bio moguć ma kakav posmrtni obred, osim onog porodičnog, pod uvjetom da je preminuli umro kod kuće. Jedina propisana mogućnost bila je pratiti mrtvačka kola do krematorija, poslušno ostati u svojim kolima, i tako u mješavini mrtvačkih i privatnih vozila ostati u koloni, gledajući kroz okno čas nebo, čas zemlju, čekajući dostavu pepela

Psihopata. Bolesnik. Mesar. Idiot. Krvnik. Fašist. Zločinac. Kako god da ga nazovete, nećete pogriješiti. On je bio sve to. Vjekoslav Luburić krvavo je zaradio svaku od tih etiketa, ali u Španiji, u kojoj je živio do smrti 1969. godine, malo je ko znao ko je on zapravo. Sve do smrti bio je ugledan građanin pod zaštitom države i garde. Dok nije ubijen, niko nije ni znao kako mu je pravo ime. Zvali su ga Don, Poljak, General, Vicente. Niko nije znao da u njihovom susjedstvu živi sadista na čijim je rukama krv hiljada ubijenih u zločinačkoj, marionetskoj tvorevini nazvanoj NDH

“Taj dan je bio presudan za odbranu grada. Ja nisam vojni analitičar, ali su oni sigurno mislili da će 5. aprila presjeći Sarajevo. Uspjeli bi da ljudi nisu izašli na ulice. Radovan Karadžić je bio u 'Holiday Innu' i oni su se htjeli preko Grbavice spojiti s čelnicima SDS-a, kasarnom 'Maršal Tito' i tako bi presjekli grad, što bi onemogućilo odbranu.”

Ako se epidemiološka situacija u svijetu, prije svega u regiji, pogorša ili ako se slična kriza u budućnosti ponovi, države će se u većoj ili manjoj mjeri ponovo zatvoriti, a razmjena roba, gotovo sigurno, bit će zaustavljena. U takvoj situaciji mnoge bi države, a među njima i naša, ostale bez osnovnih životnih namirnica, prije svega hrane, lijekova i sredstava za higijenu