Treba podsjetiti kako ovo nije prvi put da lokalne stolačke vlasti krše odluke državnih institucija. Naime, prije petnaest godina naloženo je uklanjanje nelegalno postavljenog križa na najvišoj tački stolačkog Starog grada, na vrhu austrougarske tvrđave. Križ je tamo postavljen, iako je jasno naznačeno da na tvrđavi ne smije biti nikakvih građevinskih zahvata
“Bojao sam se samo da ne izginemo svi. Razmišljao sam samo da hoće iko od nas preživjeti. Otac poginuo, jedan brat u Srbiji ostao, ništa nismo znali, ja idem šumom, dvojica ovih mlađih ostali s mamom u Potočarima. To me strah bilo, da li će ko preživjeti... Mislio sam, gotovo je, niko neće ostati”, govori Mirzet
Bužimljanin Jasmin ef. Bajrektarević lijepo slika kombinirajući u svojim djelima motive prirode i islamsku kaligrafiju, lijepo uči i pjeva, a lijepo i svira – gitaru i usnu harmoniku istovremeno
Saslušanje Mustafe Busuladžića oficiri OZNA-e započeli su krajem aprila 1945. godine bez prisustva advokata i bilo kakve pravne zaštite, a privid pravičnosti tog isljeđivanja pokušali su stvoriti tjeranjem Busuladžića da svaku stranicu svog iskaza parafira potpisom. S obzirom na to da su metode OZNA-e, kasnije UDBA-e, dobro poznate, bez sumnje zaključujemo da je Busuladžić kao “narodni neprijatelj” svoj iskaz dao pod teškim fizičkim i mentalnim zlostavljanjem. Bez obzira na to, ovo je jedini pisani trag njegovih stavova prije pogubljenja, kao i stavova njegovih isljednika. Časopis Stav za sada neće ulaziti analiziranje saslušanja, kojeg objavljujemo bez lektorskih intervencija, te će to prepustiti stručnim saradnicima u narednim brojevima našeg sedmičnika. Do tada, ove ekskluzivne materijale, uključivši i presudu Vojnog suda Komande grada Sarajeva, ostavljamo na prosudbu našim čitaocima
Mustafa Busuladžić jedna je od prvih i vjerovatno najtragičnija žrtva uspostave novog režima među vjerskom inteligencijom. Njegov slučaj postat će urnek ponašanja spram društveno angažiranih vjernika tokom cijelog tog perioda. U ovim suđenjima optuženi nisu uživali presumpciju nevinosti, tj. pretpostavku da je neko nevin dok se na objektivnom sudu ne dokaže suprotno. Također, teret dokazivanja nije bio na tužitelju već na optuženom. Optuženi nisu imali nikakve pravne zaštite, pravnog zastupnika ili prava na žalbu. K tome, organizirana je snažna medijska kampanja koja je trebala dijabolizirati optužene i stvoriti pretekst za drakonske kazne koje su se izricale i za najsitnija djela. Najtragičnije je što su ovakve presude postajale zvanična istina
Jens Laerke, glasnogovornik Ureda Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), kazao je da se uprkos smanjenju borbi, situacija nije poboljšala za većinu sirijskih civila, poručujući da oko 11 miliona ljudi i dalje trebaju pomoć, zaštitu i podršku UN-a
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu završio je večeras testiranje 462 uzorka iz nekoliko bh. gradova na prisustvo koronavirusa.
Osim Sarajeva, jedino zajedničko u životima Gavrila Principa i Franza Ferdinanda bila je tuberkuloza, od koje su obojica patila. Ona je Principa ubila u zatvoru, ona ga je ostavila i bez žene u koju je bio zaljubljen i koju nikada nije ni poljubio. Nadvojvoda je riskirao svoj položaj da oženi ženu svog života, groficu Sofiju Chotek, koju su mnogi smatrali neprikladnom za carski bračni brak. Sofija je pretrpjela bezbroj poniženja i zapravo nije bila u stanju čak ni putovati istim automobilom kao i njezin suprug. U Sarajevu su napravili izuzetak
Mirsad Avdić, direktor Muzeja Sarajevo 1878–1918., govori za Stav
Miljkan Princip ima osamdeset i šest godina i posljednji je Princip u Obljaju, selu kraj Bosanskog Grahova u kojem je rođen Gavrilo Princip. Ostali su Principi rasuti po svijetu, od Sarajeva i Banje Luke do Švedske i Australije. Kada Miljkan ode s ovog svijeta, Principa više neće biti u Grahovu
