“Ni najstariji Stočani ne pamte ovakvo hodajuće čudo po njihovom koloritnom, ali skladnom i mirnom krajoliku. Junak naše priče ima isposničko lice živahnog i veselog pogleda. U rukama nosi janje, a za njim kaskaju magarac, nekoliko koza i ovaca te pas koji veselije zamaše repom čim se primaknu nastambama našeg svijeta, uspavanog hercegovačkog”
Novi Pravopis bosanskoga jezika smatramo u redakciji Stava svojevrsnim priznanjem poraza. Poraženi su svi oni koji su se duže od dvadeset godina borili za promociju bosanskog standarda normiranog 1996. godine. Pobjedu su izvojevali lektori i lektorice iz onog sistema i urednici u medijima koje je bilo stid preko usta prevaliti lahko i mehko
Već početkom pedesetih godina prošlog stoljeća pokrenut je prvi časopis bosanskohercegovačke emigracije u Velikoj Britaniji, pod nazivom Svijest, što potvrđuje tezu o veoma dobroj organiziranosti naše dijaspore
Svodeći multikulturalnost (šta god da to značilo) sarajevskih slastičarni na ponudu kolača “građanskog” (zar je moguće da je ovo neko napisao) tipa u “Jadranki”, Jergović tvrdi da ta multikulturalnost sarajevskih slastičarni “zatvaranjem 'Jadranke' dolazi svome definitivnom i konačnom kraju”.
Hafiza Mula-hanuma Merhemić i njen brat hafiz Osman mučki su ubijeni u svojoj kući, više Careve banje u Sarajevu početkom aprila 1985. godine. Ovaj zločin, ubistvo i pogibija Mujagine djece izazvali su stravu i užas među sarajevskom ehalijom. Osnovana je sumnja da su ovaj zločin pripremili i izvršili – ili UDBA (komunisti) ili srpska hajdučija, koja je, iz mržnje prema islamu, htjela ugasiti i posljednje svjetlo u Hadži Mujaginoj kući, gdje je hafiza Mula-hanuma bila nastavila tradiciju svog oca, rahmetli Hadži Mujage, nastavivši svake godine održavanje triju islamskih akademija: Miradžijje, Bedrijje i Šebi-arusa. Zločinac, ubica brata i sestre, ni danas nije otkriven. Stav iz pera Šabana Gadže donosi dijelove dnevnika Hadži Hafiza (Halid ef. Hadžimulić) o ovom stravičnom događaju
Skorašnjim vapajem banjalučkog biskupa Franje Komarice i vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Puljića aktualizirana je priča o diskriminaciji nad Hrvatima u manjem bh. entitetu, Hrvatima koji s tih prostora nestaju. Nevjerovatno je odsustvo svijesti i spomena na žrtvu koju su Hrvati s ovu stranu entitetske granice platili zbog svog imena i porijekla, posebno Hrvati Prijedora, o kojima se i ne govori. Danas su svedeni tek na pripadnike konfesionalne skupine okupljene u pet župa katoličke crkve, Ravskoj, Ljubiji, Prijedoru, Staroj Rijeci i Šurkovcu. Hrvate Prijedora u Skupštini grada ne predstavlja niti jedan njihov sunarodnjak
Skripta Mate Kelave obiluje pravopisnim greškama i nepotpunim podacima, pa čak i upitnicima u samom tekstu, te je jasno da se radi o radnoj verziji koja je, iz nekog razlog, nabrzinu isprintana i podijeljena učenicima. Mnogo ozbiljnije “greške” načinjene su u njenom skandaloznom sadržaju i porukama koje bi trebali napamet učiti i učenici Bošnjaci. Time se razotkriva svo licemjerje HDZ-a, koji neprestano viče o neravnopravnosti i majorizaciji koju navodno čine Bošnjaci, dok su upravo oni stvarni diskriminatori koji i dalje provode politiku etnički čistih teritorija
Edis Mulalić, sveznalica i djelitelj lekcija, ponaša se, u najmanju ruku, kao čovjek koji je osvajao prvenstva i kupove kao trener. A, ustvari, bilanca je jasna. Radeći kao trener, Željezničar nije doveo do Evrope, sačuvao je crnogorski Dečić od ispadanja, a Mladost je spustio stepenicu niže, pa je igrao ligu za opstanak.
Uzgoj malina u Bosanskoj krajini, kako trenutno stvari stoje, ipak neće dovesti do snažnog privrednog zamaha, kako se na početku očekivalo. Razloga je više, a glavni su, tvrdi Sulejman Kišmetović, slaba otkupna cijena i neredovni poticaji od države. U posljednje vrijeme javlja se i problem naplativosti novca od otkupljivača koje malinari čekaju i po godinu kako bi dobili svoj pošteno zarađeni novac, a sada se nedostatak radne snage nameće kao glavni problem
Narod Bosanske krajine ne smije ostaviti prostora historiji da proizvoljno tumači povode i uzroke agresije, te opseg, efekte i ratne domete 5. korpusa. Stoga su činjenice istaknute u monografiji nepobitna istina kojom želimo staviti tačku na i, poručio je Malkoč
