fbpx

Društvo

U Sarajevu je milicija reagirala brzo i zabranila sva javna okupljanja. Studenti su također brzo reagirali zborom podrške na Filozofskom fakultetu. Dan kasnije, održan je miting kome je prisustvovalo 2.000 studenata. Kasnije je miting prerastao u spontane demonstracije i šetnju gradom. Policija je reagirala u dva navrata. Prvo pred zgradom Oslobođenja, kada su studenti posjedali na zemlju, a nešto kasnije u centru grada, kada su demonstracije i razbijene. Zabilježena je pucnjava, te je više studenata uhapšeno i ozlijeđeno

Samo u prošloj godini Vrhbosanska nadbiskupija izgubila je 5,2% vjernika. Najviše u brčanskom dekanatu (11,3%), te u derventskom (9,85%), doborskom (8,93%), sutješkom (7,94%), bugojanskom (7,88%), usorskom (6,96%) i šamačkom (6,87%). I najveći broj iseljavanja iz ove nadbiskupije zabilježen je u brčanskom dekanatu (8,24%).

Što se tiče košarke, ona je bar na onom elitnom nivou rezervirana za Laktaše, jer “glavni” je dao sinu igračku u ruke. Kako bi se mali igrao ako igračka nema uvijek nove baterije?! Treba da svijetli najjače jer mu se može. Sin je, od silnog svjetla, stalno nasmijan, ali možda to nije baš dobro za vid. Vidjet ćemo! Upumpavalo se energije sa svih strana, Aleksandrovac je postao multietnički grad zbog promenade Amerikanaca.

Trinaest kilometara od Bužima, na regionalnom putu prema Velikoj Kladuši, nalazi se Zborište. S obzirom na to da je ova mjesna zajednica još početkom agresije napadana u više navrata s teritorija tzv. SAO Krajine, stanovništvo je sa sumnjom i oprezom gledalo na Abdića i njegove ideje. Znali su da podrška ovom otpadniku neminovno vodi savezu sa srpskim snagama, odnosno pristanku na život pod njihovom čizmom. Nisu mogli zaboraviti prolivenu krv svojih saboraca koji su pali boreći se upravo protiv agresora i zločinaca koji su kidisali na njihovu zemlju

Bez obzira na to što nisu imali potpunu slobodu vjere, što su iz decenije u deceniju gubili važne segmente vlastitog identiteta, Bošnjaci su vjerovali da su im Broz i komunizam garancija opstanka. U socijalističkoj Jugoslaviji mogli su se osjećati sigurno i zaštićeno, iako su im zbivanja iz devedesetih nedvosmisleno pokazala da su sigurnost i stabilnost bile prividne ili, u najmanju ruku, privremene

Odličan primjer takvog istančanog ukusa ili, bolje rečeno, ideološki obojene selektivnosti u izvještavanju jeste tretman koji u medijima ima izvjesna Partija rada i sadržaji koje ovaj pokret, stranka ili grupacija pušta u javnost.

Ovakva hronologija događaja i navedene činjenice nisu spriječile ovdašnji, prije svega ljevičarski komentarijat da skviči i zapomaže kako je niko drugi nego Bakir Izetbegović lično “otjerao” Dežulovića iz Oslobođenja, a sve za hatar Erdoğanu, mada je svakome jasno da niti Izetbegović niti Erdoğan nemaju bilo kakav utjecaj na uređivačku politiku Oslobođenja.

Sudeći po reklamama ugostiteljskih objekata, konkurencija je velika, a borba za “ramazanske” mušterije nije lahka. U pojedinim se restoranima može iftariti uz muziku uživo, gledati folklornu predstavu, pojesti deset različitih jela, u drugim se može iftariti s panoramskim pogledom na grad, na nadmorskoj visini od 1.100 metara...

Ovdje izneseni brojevi pomažu da barem donekle razbijemo nekoliko uvriježenih mitova koji već desetljećima egzistiraju kao nepobitne istine u različitim interpretativnim sarajevskim zajednicama, uključujući stranke, medije, određene sarajevske kvartove, kafane, grupe na Facebooku i slično. Jedan od njih jeste da je Sarajevo uglavnom odbranila sarajevska raja. Drugi je da se sarajevska raja bila sakrila u podrume, pres-centre i pod radnu obavezu, pustivši došljake i izbjeglice da ih brane. Treći mit kaže da su Sandžaklije apstinirale od sudjelovanja u odbrani od agresije, da su sve zakuhale pa pobjegle, a četvrti da su Sandžaklije činile većinu u sarajevskim jedinicama Armije RBiH. Po još jednom mitu, Armija RBiH bila je izrazito multietnička

Kad se moj prijevod pročita od prve do posljednje stranice, i ako se ozbiljno čita, promišlja i prate fusnote, uvjeren sam da on itekako ostavlja drugačiji dojam i o Bogu, dž. š., i o svijetu, i o ovim bitnim međuljudskim relacijama, uključujući međuetničke, međukonfesionalne, međunacionalne. Mislim da se tu stječe bitno drugačiji dojam”