Mnogim Bošnjacima iz Bosanske krajine želja da pomognu u odbrani napadnute domovine bila je jača od preklinjanja njihovih majki i supruga da ne idu u opkoljeni Bihaćki okrug. Iz zemalja Zapadne Evrope, gdje ih je zatekao početak agresije na Bosnu i Hercegovinu, krenuli su braniti svoju zemlju. Na putu su ih čekale brojne prepreke, od prolaska neprijateljskih linija do lutanja po šumama
Oni koji pamte duže od tri dana sjećaju se sramnog komentara tadašnjeg urednika Avaza Fadila Mandala (koji danas čuva bh. nebo u Agenciji BHANSA) u kojem Selimbegović, tada urednicu magazina Dani, naziva “klozetskom krpom”, a njenog kolegu Ivana Lovrenovića “slinom”.
Zanimljivo posmatrati šokiranost inozemne publike potpunim odsustvom bilo kakve uredničke intervencije ili "fact chekinga" u Dnevnom Avazu.
Kako drukčije razumjeti njegov posljednji kolumnistički biser objavljen na stanicama Dnevnog avaza (ponedjeljak, 25. juni), gdje je u samo pola rečenice, napisavši da je “Coppolin Kum čuveni film o mafijaškoj porodici Al Capone”, uspio napraviti toliko mnogo materijalnih pogrešaka, krupnih čak i za nekog ko je osnovna znanja o filmu i historiji stjecao po crnoriječkim pašnjacima.
“Ogorčeni smo zbog preseljenja laboratorije iz Bosne i Hercegovine jer se rezultati predugo čekaju. Dugo se čeka da se sve ovdje pripremi, pa da se pošalje u Hag, pa koliko će vremena proći da oni ovamo pošalju rezultate jer ne rade samo za Srebrenicu i Podrinje nego za sva mjesta u svijetu u kojima je počinjen genocid?! Sve će ovo biti još usporenije. Razočarana sam i bojim se da neću dočekati da dođem do posmrtnih ostataka svog sina Nine”, kazala je Hajra Ćatić
U ovim je krajevima od davnina bilo poznato da se ništa ne smije ukrasti. Ako nešto nestane, to se do sljedećeg jutra pojavi ispred turbeta. Tako su mještani godinama ostavljali stvari na njivi. Nikad niko nije smio ništa uzeti. Možda to objašnjava zašto je samo jedan red crepova skinut s krova turbeta i zašto je bio složen na ulazu u turbe
“Kada pogledate 20. stoljeće i Sarajevo, imate atentat na početku stoljeća, opsadu Sarajeva na kraju i Olimpijadu između njih. Jedino je Olimpijada izrazito pozitivan događaj, i to je nešto po čemu nas prepoznaju. Čim negdje dođete i kažete da ste iz Sarajeva, ljudi odmah spominju Olimpijadu. To je globalni fenomen olimpijskog pokreta i duha i jako je važno da mi baštinimo činjenicu da smo mi olimpijski grad. To je razlog zašto mi čuvamo uspomenu na to, jer smo 1984. godine vidjeli da je to najveći sportski događaj koji se pravi na Balkanu”
Radončić radi ono što najbolje zna – medijsko reketarenje. Treba naglasiti da to nije reketarenje u klasičnom smislu te riječi nego neka vrsta “soft reketa” – optužuj i napadaj svakoga na raspolaganju ne bi li se tebe prepoznalo kao društveno korisnog “šaptača”. Osim što je ovdje riječ o gruboj zamjeni teza u kojoj Radončić, opisujući Hastora, ustvari opisuje sebe, a ima tu i još nešto
Pretpostavlja se da u Republici Turskoj živi između četiri i osam miliona Bošnjaka. Na prostore Turske doseljavali su u više navrata, a pretpostavlja se i da između tri i četiri miliona žitelja Turske govori bosanski jezik, zna naše običaje i mnoge narodne pjesme. Jedan od potomaka Bošnjaka iz Turske, hafiz Mustafa Kurttaş, ovih je dana boravio u Bosanskoj Krupi, predvodeći namaze tokom ramazana
Ne cijenimo svoje. Sve se svodi na individualna nastojanja u porodičnim ili sličnim krugovima. Nemamo razvijenu strategiju marketinga nijedne značajnije turističke atrakcije. Da, potrebno je uložiti sredstva, ali, zar to nije investicija a ne trošak”
