“Ja sam se nakon rehabilitacije, kada sam došao do toga da mogu sjediti u kolicima, počeo baviti raznim aktivnostima još dok sam bio na liječenju u Turskoj. Jedno vrijeme nisam mogao ni sjediti, imao sam otvorene rane, teške tri operacije. I danas se, pored obaveza u Savezu, bavim mnogim drugim stvarima, kao što su motivacijski govori, kako ovdje, tako i van zemlje, učestvujem na konferencijama, sarađujem s drugim udruženjima...”
Knjiga Bosna i Hercegovina u spisima Ahmeda Dževdet-paše, koju je prevela i priredila Kerima Filan, predstavlja zanimljivu, ali i veoma važnu arhivsku građu koja može pomoći u rekonstruiranju političke, ekonomske, društvene i kulturne klime u Bosni i Hercegovini sredinom 19. stoljeća. Dževdet-paša je deset godina bio na položaju zvaničnog historiografa Osmanskog carstva, a jedno od njegovih djela jeste Tezakir. Knjiga Bosna i Hercegovina u spisima Ahmeda Dževdet-paše sadrži prijevod onih dijelova Tezakira koji govore o boravku Dževdet-paše u Bosni, gdje je u svojstvu visokog državnog povjerenika proveo period od početka ljeta 1863. do jeseni 1864. godine. S obzirom na politološku, kulturološku i antropološku vrijednost njegovih spisa, donosimo dijelove Dževdet-pašinih zapažanja
Naravno, i pojedine javne ličnosti, poput neizbježnog Dine Mustafića, požurile su da zgroženost bošnjačke javnosti te hvale vrijedno ograđivanje Uprave TVSA od skandaloznog postupka urednice Skenderagić stave u kontekst ataka na slobodu govora. Sasvim očekivano za Mustafića, koji je donedavno fašistički dehumanizirao glasače SDA praktično ih nazivajući deformiranim poluljudima.
Pop Momčilo Đujić, koji je četnik postao 1935, a vojvoda 1942. godine, bio je zločinac, koljač, ubica, pljačkaš, silovatelj, kvisling koji je surađivao s italijanskim i njemačkim okupatorima. I kada je trebalo, blisko surađivao s ustaškim Pavelićevim snagama. Kukavica koja je, nakon što su njegove četničke kokošare konačno razbile partizanske snage, uz pomoć ustaša i Nijemaca pobjegla u Sloveniju. Stav uz pomoć naučnih radova Mihaela Sobolevskog, Zdravka Dizdara i Jove Popovića rekonstruira zločinački put vojvode čiji je lik istetovirao Ognjen Vranješ
Još teže pada ovakva vijest jer to zapravo znači da je načelnik Općine Centar Nedžad Ajnadžić popustio pod pritiskom subverzivnih ideoloških grupa u NVO sektoru, politici i medijima i postupio suprotno onome što sigurno želi ogromna većina njegovih glasača, ali i stanovnika Općine Centar, a vjerovatno i on sam.
Ovaj dvadesetšestogodišnjak za kratko vrijeme donio je veoma riskantne odluke: o napuštanju Njemačke, u kojoj je imao pristojan posao, i pokretanju privatnog biznisa koji mu donosi neizvjesnost. Strpljenjem, upornošću i s puno odricanja uspio je započeti nešto što se činilo nedostižnim, a svojim primjerom želi dokazati mladima u našoj zemlji da je sve moguće postići ako smo spremni na rizik
Evropski parlament “žali zbog kontinuiranog poricanja genocida u Srebrenici od nekih predstavnika srbijanskih vlasti i podsjeća da puna saradnja s Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju i Mehanizmom koji ga je naslijedio također uključuje puno prihvatanje i primjenu njegovih presuda i odluka te naglašava da je priznavanje genocida u Srebrenici osnovni korak na putu Srbije ka pristupanju EU”
„I dalje ćemo insistirati na pitanjima usklađivanja nacionalne strukture u javnim ustanovama, kao i na procesuiranju zločina učinjenih u Sandžaku nad Bošnjacima. Bošnjački narod je pred velikim izazovima, ne samo u Sandžaku, i zbog toga ćemo i dati blagi prioritet statusnim pitanjima u narednom periodu“
Ipak, i to blijedi pred tvrdnjom Amele Kuskunović da je “njihova zadaća da utjeruju strah tim nazovimedijima”! Čija zadaća? Zadaća Naše stranke? Nekih revolucionarnih odreda? Kuskunovićkinih istomišljenika? Neke orwelijanske “policije misli”?
Najstarija do danas očuvana krajiška džamija jeste Fethija u Bihaću, koja u originalu predstavlja katoličku crkvu prenamijenjenu u džamiju. Druga džamija po starosti jeste Stara drvena džamija u Bužimu, koja je izgrađena u prvoj polovini 19. stoljeća. Iako je u cijelosti izgrađena od drveta, skoro dva stoljeća uspješno odolijeva zubu vremena, ali i brojnim ratnim vihorima
