fbpx

Društvo

Jednog dana, šetajući Sarajevom 1992. godine, odlučio sam, na posve slučajan način, da od tog trenutka fotografiram samo žive, ne mrtve. Mrtvi su pokopani, prestanite ih gnjaviti. Možete voljeti svog oca ili brata, djeda ili supruga ili ženu, ali nemojte se gnjaviti. Šta je sa živima? Šta je s ljudima koji su ranjeni, u invalidskim kolicima, bez nogu, koji trpe posttraumatski stres? Šta je s ljudima za koje vidite, dok razgovarate s njima danas, da trpe PTSP jer su potpuno uništeni ratom koji se poklopio s njihovim djetinjstvom? Tada sam počeo fotografirati žive, preživjele ljude koji su pokušali održati dostojanstvo usred ratne katastrofe, usred zaborava. Na kraju sam se kladio na život usred katastrofe

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

U ovom skromnom prilogu želimo se sjetiti komandanta Turskog kontingenta vojske u misiji UN-a koji je boravio u mirovnoj misiji u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu — (tada) pukovnika, sada generala Mehmeta Alija Erdoğana. U Bosni i Hercegovini smo pitali mnoge sugrađane o misiji turske vojske koja je bila u sastavu UNPROFOR-a, pod ko¬mandom engleskog generala u Zenici. Malo je njih znalo neke pojedinosti o toj vojsci, a gotovo niko o komandantu Mehmetu Aliju Erdoğanu. Tek aktivni vojnici, a posebno komandni kadar, znao je ko je zapravo Mehmet Ali Erdoğan i kakvu je misiju vršila turska vojska pod njegovom komandom. Generala sam upoznao u Ankari. Nakon prvog susreta, postali smo iskreni prijatelji. Zajedno smo putovali širom Turske i upoznali mnoge ljude porijeklom iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka i drugih krajeva današnje Hrvatske, Srbije, Kosova, Makedonije, Albanije... Tako je nastala knjiga Bošnjaci, odani građani Turske. Dio teksta koji donosimo objavljen je u toj knjizi

Prvi mart obilježava se kao Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine od 1992. godine. Naime, 29. februara i 1. marta 1992. godine u Bosni i Hercegovini je održan referendum o nezavisnosti bivše SFR Jugoslavije. Većina Bosanaca i Hercegovaca izjasnila se tada pozitivno – glasali su za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih naroda i građana. Povodom Dana nezavisnosti BiH, predavanje na Sarajevskom univerzitetu održao je Bogić Bogićević, bivši član Predsjedništva SFRJ i jedna od najvažnijih ličnosti u novijoj historiji naše zemlje. Stav integralno prenosi Bogićevićevo predavanje

Da je za Mustafića radikalizacija ustvari neki loše promišljeni miks nastavka dosadašnjeg kulturmarksističkog bauljanja ljevice uz stidljivi povratak pitanjima radnika, pokazuje i izjava u kojoj on smatra da radikaliziranoj socijaldemokratiji prioritet treba biti i zaštita “javnih resursa, ljudskih prava, manjina i okoliša”, ali, eto, i “zaštita radničkih i socijalnih prava”.

“Nije poenta srediti papire, pokupiti stvari i otići. To je, naposljetku, i najlakši potez. Ovdje ima mjesta za naše mlade, nevjerovatne generacije će dolaziti jer i dalje postoje oni koji će tehnologiju podrediti svojim kvalitetama i inovirati, kreirati i činiti život boljim i funkcionalnijim. Nije sve tako crno. Treba zaroniti duboko i shvatiti da se crnina samo zadržava na površini, a da se prave i istinske vrijednosti nalaze tamo dolje, gdje inače ne ronimo”

Kada želi refundirati novac plaćen za nalaz u ZZO, ponovo mora ići u Dom zdravlja izvaditi nekakvu potvrdu i onda ponovo u poslovnicu ZZO. Da bi maltretiranje bilo upotpunjeno, u ZZO im još uz sve te dokumente zatraže i kopiju prijave prebivališta, odnosno, kako se to već kolokvijalno naziva, kopiju CIPS-a.

Bošnjaci se većinom organiziraju kroz džemate čija je organizacija uz pomoć Vlade Finske na veoma dobrom nivou. Ono što napominje jeste da sve aktivnosti vlasti ove zemlje podupiru, te tako potvrđuju tezu o Finskoj kao o zemlji koja poštuje različitost u svim aspektima. Prema mišljenju glavnog imama Islamske zajednice Bošnjaka u Finskoj Aziza Šabića, u Finskoj se izuzetno pristojno živi, te takva pozitivna atmosfera dodatno utječe na bolje međuljudske odnose u ovoj državi

Situacija u Priboju i Pljevljima nije se razlikovala od stanja u istočnoj Bosni. U ovom graničnom pojasu ubijeno je 49 Bošnjaka. Bošnjaci su protjerani iz oko 40 naselja. Iz Priboja i Pljevalja protjerano je više od polovine bošnjačkog, uglavnom vitalnog reproduktivnog stanovništva. U Priboju su svi kadrovi bošnjačke nacionalnosti smijenjeni s rukovodećih radnih mjesta. Ostala su samo četiri direktora koji su bili članovi Miloševićeve partije”