Otvaranje pravnog i političkog procesa preispitivanja postojanja administrativne tvorevine zasnovane na genocidu i zločinu protiv čovječnosti, za koju je njen osnivač konačno i pravomoćno osuđen, logično je i prirodno – nameće se samo po sebi
Svima je dobro poznata saga o nedostatku reagenasa neophodnih za laboratorijske nalaze pacijenata. Nije ih bilo mjesecima, pacijenti su se morali snalaziti kako znaju i umiju. Izmaltretirano stanovništvo odahnulo je kada je nakon nekoliko mjeseci saga o reagensima kojih nije bilo okončana.
Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije
Ona je to učinila ne samo upućivanjem podrške Triviću, kojom prilikom Sarajevo naziva “federalnim”, te ponosnim isticanjem da kupuje isključivo u Lukavici, nego i lajkanjem sadržaja u kojima se Bošnjaci nazivaju “muslosima”.
Jesu li četnici tako pozicionirani u Srbiji da mogu organizirati “lov” na Aličkovića i javno se time hvaliti? Jesu li tako slobodni da organiziraju prijeke sudove? Ako Tužilaštvo Srbije ne pokrene istragu protiv Rabrenovića, bit će jasno da Tužilaštvo Srbije ne smatra Prijeki četnički sud paradržavnom institucijom.
Čuveni štokholmski sindrom mogao bi biti jedna od dijagnoza koja se odnosi na značajan broj Bošnjaka koji osjećaju autoprezir ili kompleks niže vrijednosti, onih koji se stide svog naslijeđenog identiteta. Nešto slično zabilježeno je među određenim brojem evropskih i američkih Jevreja, i to službeno pod nazivom “Self-Hating Jews”. Postoje frapantne podudarnosti u manifestaciji takvih osobina kod obaju naroda, što je zabilježeno u nekoliko publikacija
Jasno je da napadi na rahmetli oca zapravo imaju za cilj slabljenje Bosne i Hercegovine. Jedan od načina da se odgovori na to jeste upravo djelovanje suprotno tim napadima; istinito tumačenje i razumijevanje ukupne intelektualne i političke ostavštine Alije Izetbegovića može biti snažan temelj identiteta i održanja Bosne i Hercegovine
Zuhdija je u proteklih nekoliko godina uradio desetke proizvoda od kojih neki predstavljaju prava mala arhitektonska zdanja. Među svima njima, posebno se ističe umanjena replika Stare drvene džamije u Bužimu te starobosanska seoska kuća “šeperuša”. Sklad, ljepota te originalnost detalja koje vjerno Zuhdija uspijeva ukomponirati u svoje rukotvorine doista zadivljuju
“1993. godine, kada je prvo izdanje ove knjige izašlo, preko sat vremena trajala je debata na izraelskoj državnoj televiziji o posljedicama koje ona može imati po tadašnja geopolitička kretanja, kao i o tome da li će se muslimanski svijet nakon ove knjige probuditi i aktivirati. Također, na više univerziteta širom zemalja zapadnog svijeta naučnici su se počeli baviti istraživanjem ove generacije, Nuruddina i Salahuddina, odnosno, njihovih učitelja Gazalija i Abdul-Kadira Gejlanija i ostalih. Dok, istovremeno, na našim prostorima, za ovu se knjigu slabo znalo, a slabo se o njoj i pričalo”
Dr. Elvir Musić smatra da je knjiga Tajna jamačnog uvjerenja izašla u najboljem mogućem historijskom trenutku, kad je Bošnjacima bitno jasno definirati identitet i predstaviti ga sa svim njegovim ukrasima, jer, poput Abdullaha Bošnjaka, mnogi su Bošnjaci odlazili putevima znanja i slušali od meritornih učitelja čije je porijeklo također bilo iz Bosne
