“Unatoč tome što je bio teško ranjen, prilično se muški nosio. Nije uopće ječao i nije klonuo duhom. Samo nas je molio da izdržimo. Kaže: ‘Komandire, ne dozvoli samo da prođu ovuda, da ne bude da smo uzalud krvarili. A za mene se ne sikiraj ništa, ja sam najmanji problem’”
Već danas, kada pokušate da se prijavite na poznate društvene mreže, kao što su Facebook ili Instagram, ili da napravite sebi e-mail adresu na Gmailu, među opcijama za biranje spola imate mogućnost odabrati muško, žensko i “ostali”. A da je taj trend došao i do nas, najbolji je primjer mogućnost odabira spola “ostali” pri akreditiranju novinara za ovogodišnji Sarajevo Film Festival
Sredinom mjeseca juna, višedecenijska radoznalost Petrovčanina Siniše Mrđe urodila je plodom, te ga natjerala da zajedno s dvoje prijatelja, speleologa iz Banje Luke, prvi put zaviri u jamu o kojoj do tada ništa nije znao
Početkom Drugog svjetskog rata, u okupiranom gradu, snažno se i otvoreno suprotstavio progonu i pogromu tuzlanskih Srba i, riskirajući vlastiti život, otputovao s visokom delegacijom u Zagreb i od ondašnjih ustaških vlasti izričito tražio prestanak nasilja nad nedužnim srpskim življem
Suočavamo se s gašenjem Odsjeka za bosanski jezik i književnost na Univerzitetu u Mostaru jer se na ovaj studij ne prijavljuje dovoljan broj studenata, a sve ih je manje i na Tuzlanskom i Sarajevskom univerzitetu. To se dešava u vremenu kada su bosanski i bošnjački identitet izloženi svakodnevnim napadima s različitih strana i svakojakim oruđem. Ko će, onda, i danas i sutra njegovati, razvijati i afirmirati kulturne, jezičke i tradicijske vrijednosti Bosne i Hercegovine
“Konačnom odlukom dobili smo status Brčkog kao posebne administrativne jedinice pod suverenitetom Bosne i Hercegovine. To je trebalo značiti jače prisustvo i institucionalne veze s državnim organima i institucijama. Umjesto toga, dobili smo političko uzmicanje Sarajeva i vrlo aktivnu ulogu i prisustvo vlasti bh. entiteta Republika Srpska. Komunikacija s tuzlanskom regijom je nevidljiva”
Na generacijskom okupljanju 2017. godine, a u povodu 50 godina od upisa u Gazi Husrev-begovu medresu 1967. godine, rođena je ideja o monografiji 422. generacije Gazijine medrese. Formiran je redakcijski tim na čelu s Kemalom Balihodžićem i Suadom Berbićem i, dvije godine nakon ideje, iz štampe je izašla monografija Svjedok turbulentnog vremena. Najvažnija stvar po kojoj se pamti ova generacija jeste dvomjesečni štrajk za bolji nastavni program i bolje uvjete školovanja u Medresi
Po povratku u Srebrenicu, nije posustajala u borbi. Prihvatila je sudbinu koja joj je namijenjena, a koju nije željela. Hrabro je stajala u borbi za istinu o genocidu nad Bošnjacima, tražila pravdu i za žive i za mrtve, govorila gdje je god stizala, kidala lance i žice kao 2013. godine u Kravici, kada su preživjele žrtve prvi put ušle u hangare gdje je strijeljano više od 1.300 muškaraca i dječaka, povezivala često pokidane veze među Bošnjacima u Srebrenici. Nakon svega toga, vraćala se u svoju kuću u naselju Vidikovac. Kuću ispunjenu uspomenama i fotografijama svog Azmira, Almira i Abdulaha
Udruženje je imalo neki ugovor s načelnikom Opštine Srebrenica Mladenom Grujičićem o izgradnji doma za nezbrinutu djecu u Srebrenici, tako da su volonteri od građana novac tražili upravo za taj dom, koji nikada nije ni započet niti je bilo šta o njemu u medijima. “Takav papir, odnosno ugovor, zaista je postojao. Ali mi nikada nismo čuli, vidjeli ili na bilo koji način svjedočili bilo čemu što je ukazivalo da zaista postoji namjera izgradnje jednog takvog doma. Od prikupljenih para se najmanje doniralo, tu su se kupovali skupocjeni automobili, hvalili su se večerama, putovanjima i slično”, priča Enisa
Sjećanje na Ismeta Nizandžića, “zlatnog ljiljana” 505. brigade Armije RBiH: “Kaže: 'Majko, čuvaj se, Bog ti dao.' Rekoh: 'Čuvaj se i ti, sine.' Kaže: 'Čuvat ću se, ali čuvaj se i ti.' I otišao je na liniju. Isti dan predvečer je i poginuo. Uvijek je govorio bratu Hamdiji, koji je imao troje djece: 'Ako bi od nas dvojice neko trebao poginuti, bolje bi bilo da to budem ja, da tvoja djeca ne ostaju sirota.' A volio je Hamdijinu djecu k'o niko. I poginu, bogami”
