SDP u induciranoj komi
Odavno je poznato da u Parlamentu FBiH SDP-ovci znaju da ne rade po zakonu kada im se žuri pa su tako pomislili da mogu postavljati ultimatume.
Dvadeset sedam godina bosanskog “Liverpoola”
“'Bossy' je dobio ime po našoj Bosni, tako što je uzeto Bos od Bosna i Sy od Sydney. U tom trenutku je ovaj naziv bio prihvatljiv i odobren s obzirom na to da ne možemo da registriramo nešto poput nacionalnog tima koji bi nas predstavljao. U to vrijeme bio je najveći priliv naših građana iz ratom zahvaćene domovine. Prednost pri osnivanju kluba bila je i činjenica da su u Australiju pristigli razni sportisti, tako da smo se ujedinili u ideji da formiramo fudbalski klub”
Zastava
Današnja zastava usvojena je po prijedlogu i modifikacijama drugog po redu visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu Carlosa Westendorpa. Njegovu odluku potvrdila je Parlamentarna skupština BiH, koja je četvrtog februara 1998. godine donijela Zakon o zastavi Bosne i Hercegovine.
E, kakvu su nekad ljevicu Bošnjaci imali (2): Jedna žalost i jedna potreba
Časopis Putokaz izlazio je samo tri godine, od 1937. do 1939. U ovom relativno kratkom periodu publicirana je brojna književna građa te su objavljene oštre polemike i analize stanja Bošnjaka u vremenu između dvaju svjetskih ratova. Časopis je bio lijeve orijentacije, a njegov urednik Hasan Kikić. Osim Kikića, u Putokazu su pisali Zija Dizdarević, Skender Kulenović, Hamid Dizdar, Salih Alić, Safet Krupić, Rasim Filipović i drugi. U ovom broju donosimo tekst Skendera Kulenovića Jedna žalost i jedna potreba. Riječ je o izvanrednoj socijalnoj analizi stanja bošnjačkog duha u osvit Drugog svjetskog rata iz pera našeg prominentnog pisca. Kulenović u tekstu razmatra sve naše “najveće žalosti”, od teških uvjeta rada, preko alkoholizma i nepismenosti, do “političkih sistema raznih Nikola i Milana koji su nas podmuklo privlačili obali smrti svojim financijsko-trgovačkim mrežama”. U redovima koji slijede čitajte Skenderova razmatranja političkih, društvenih i kulturnih prilika u Bosni i Hercegovini 1939. godine, njegove strepnje i nadanja, poziv na odgovorno i beskompromisno sučeljavanje s našom “najvećom žalosti”. Tekst donosimo bez uredničkih i lektorskih intervencija
Proširenje zimske turističke ponude
Trenutno je u funkciji staza za djecu, a do kraja godine radovi će biti okončani i na drugoj, većoj stazi namijenjenoj iskusnim skijašima. U to je uključeno vještačko zasnježavanje i svi prateći sadržaji koje mora imati malo evropsko skijalište
BOŠNJAČKI LEKSIKON (1): Bošnjačka dinastija Sokolovića
Iza sebe je ostavio brojne zadužbine širom carstva. U Bosni je gradio mostove i džamije, po Stambolu i Šamu džamije, medrese i česme. Trajno dobro, reklo bi se. O njemu su pjevali najpoznatiji osmanski pjesnici, opisivali ga najznačajniji povjesničari i pisci hronika. Pa ipak, možda su ga najkvalitetnije opisala njegova djela u kojim se krije i poruka našoj generaciji: Ma koliko bili uspješni i moćni, i ma gdje da živjeli, nemojte zaboraviti odakle ste potekli. Pomozite svom narodu, investirajte, gradite, podržavajte i ponosite se svojim porijeklom
“Najslađi je kruh zarađen u zavičaju”
“Na zemlji koju imamo sijemo pšenicu, kukuruz i raž za vlastite potrebe, ali i za potrebe drugih pekara. Imamo dva mlina, za pšenicu i za kukuruz. Većinu posla oko zemljoradnje sada radi muž, a nekad sam i ja puno radila. Žito koje proizvedemo na vlastitom imanju plasiramo u domaće proizvode kao što je kukuruza, crni pšenični i raženi kruh. I po tim smo proizvodima jedinstveni u našoj općini”
Sto pet ispirača savjesti
Čak 68 pripadnika VRS-a, MUP-a i civilnih vlasti RS-a, plus trojica svjedoka-pokajnika, priznalo je učešće u genocidu i ostalim zločinima
“Mislimo pozitivno, radimo i trudimo se, pa će i Allah dati”
S braćom 1980. godine pokreće firmu za proizvodnju mašina i opreme za mliječnu i prehrambenu industriju u prostorijama od 75 kvadratnih metara. Ismet kaže kako je ovaj mali projekt danas prerastao u firmu koja se prostire na osamdeset hiljada kvadratnih metara, s tri fabrike za proizvodnju, centrom za istraživanje i razvoj, te prodajnim i marketinškim uredima
“Zlatni ljiljan” Mirsad Salkić Džaja: S tekbirom na usnama i u jurišu i na samrti
“Nakon što je ranjen, skoro četiri sata bio je živ. Na uniformi, koju i danas čuvamo kod kuće, vidi se mjesto kroz koje ga je pogodio metak. Neko mi je pričao da je moj Mirsad, kad je ranjen, tražio da njegove čizme daju nekom od prisutnih vojnika. Potom mu je neko od saboraca kazao da to ne radi jer će njemu trebati. Samo je odgovorio: 'Neće meni više trebati.' Kao da se bio pomirio s tim da neće preživjeti”, prisjeća se otac Ibrahim
Strana 138 od 403