fbpx

Društvo

Osoblje koje je tokom pandemije boravilo u inostranstvu, u zemljama s visokom stopom zaraženih, među njima i doktori, vraćalo se na posao bez da je ijedan dan provelo u izolaciji. No, sve je kulminiralo slučajem žene zaražene virusom korona koja je preminula u Sarajevu prošle sedmice.  

Godine 1665, za vrijeme najozloglašenije epidemije u Engleskoj, glavni osumnjičeni bio je – Bog. U nedostatku bilo kakvog drugog objašnjenja, gomile su se slijevale u crkve moleći za izbavljenje od onoga što su protumačile kao božansku odmazdu za svoje grijehe. Oni koji su imali gdje i koji su imali novaca da priušte luksuz bježali su na seoska imanja. Oslobođen dužnosti u kraljevskom društvu, Robert Hooke eksperimentirao je i nagađao o morskim fosilima koje je pronašao u Surrey Downsu. U međuvremenu, student Cambridgea, privremeno zatočen u svojoj vikendici u Lincolnshireu, sjedio je ispod stabla jabuke i osmislio teoriju gravitacije

Zbog činjenice da danas nismo u stanju živjeti s virusom kao svakodnevicom, a što bi praktično značilo živjeti u uvjetima 19. stoljeća, morat ćemo živjeti u uvjetima 20. stoljeća, tačnije s granicama, restrikcijama i redukcijom životnog standarda. U suštini, svjedočimo povratku u svijet kakav znamo iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća

Judeoespanol se u Bosni govorio nekoliko stoljeća. U Sarajevu se taj jezik naročito mnogo koristio od 1880. pa do početka Drugog svjetskog rata. Do rata svaki pet stanovnik grada govorio je ovi jezikom. Nažalost, kako su Jevreji nestajali u holokaustu, tako je i judeoespanol nestao iz Bosne. Poslije Drugog svjetskog rata ostalo je malo Jevreja koji su govorili španjolski, a koristili su ga samo u međusobnoj komunikaciji.

Slijepo se bacivši na osvajanje spoljašnjeg svijeta, čovjek je izgubio samog sebe. I bit će izgubljen sve dok ga tjeskoba ne probudi, makar se probudio u svijetu košmara i virusa korona. Nesiguran i nespokojan – kakav je i bio, samo je volio vjerovati drugačije – iznova će, u nepodnošljivoj lahkoći postojanja, početi tragati za samim sobom. Nešto mu šapuće da je uprkos svemu, pa i policijskom satu i zatvorenim granicama, slobodan

I sad bismo mogli promišljati zbog čega je ovo stanovništvo ovako odgovorno, a zbog čega se u Bosni građani nonšalantno ponašaju. Svjedoci smo posljednjih dana bili fotografija i snimaka s punim kafićima, s redovima ispred šaltera i sl. Možda narodu koji je već za jednog života preživio katastrofu poput agresije i rata ovo dođe poput limunade. Jer one koji su navikli na život u opsadi, bez struje, hrane, vode, pod granatama – ovo zaista ne može uplašiti.