fbpx

Društvo

Niz okolnosti doveo je do novog “izazova” za roditelje, a to je kako u kući zabaviti djecu naviklu da idu u školu, u vrtić, park, igraonice, na planine, izletišta... Posebno kada je riječ o djeci mlađoj od deset godina, kojoj je teže objasniti zašto ne mogu nastaviti sa svojim uobičajenim aktivnostima, te šta je to virus, koje su za njih opasnosti ako izađu vani...

Muslimani nemaju pravo na paniku, depresiju i dunjalučki strah. Naša vjera nas uči da strahujemo samo od Gospodara, da Njemu zahvaljujemo i da u konačnici sve od Njega zavisi. Budimo jedinstveni, čuvajmo naše džemate, redovito komunicirajmo s našim imamima, pomozimo jedni drugima, poštujmo odluke i preporuke našeg muftije za Zapadnu Evropu i, naravno, učimo dove da nas Allah, dž. š., pomogne u dobru i sačuva od zla. Amin!

Naučnici, međutim, vjeruju da će ono što se sada dešava u Italiji i Španiji, nažalost, uskoro stići i druge zemlje. Ono što ćemo vidjeti u SAD-u bit će katastrofalno.

Provodite vrijeme u karantinu, osjećate zebnju, preplašeni ste za svoje i zdravlje svojih ukućana, a slušajući najave ekonomske krize, pitate se hoćete li ostati bez posla. Kašljete, preplašeno mjerite temperaturu, panično još jednom čitate popis simptoma, priviđa vam se intenzivna njega, gušenje... Žao nam je, nemamo puno riječi utjehe, svi smo u istom čamcu, u istom moru nevolja, ali BZK “Preporod” je u ovim teškim vremenima našao načina kako da podigne raspoloženje građanima

Česti su tekstovi u kojima nalazimo da su vjerske zajednice, umjesto da se bore protiv bolesti, pripisivale joj, svaka svoj, poseban smisao. Navodni muslimanski “fatalizam” tumačen je potrebom za molitvama i posebno rezigniranim prihvatanjem mučeništva. Baš takve tvrdnje Musa Ćazim Ćatić u časopisu Biser 1913. godine, prevođenjem teksta Temelji islamskog morala Ahmeda Naima o tretmanu zaraznih bolesti u islamu, potpuno je opovrgao. U uvodnom dijelu autor raspravlja o kada i kaderu, sudbini i slobodnoj volji, citirajući filozofske polemike i mišljenja filozofa, teozofa o toj temi

U martu 1948. godine Staljin je Tita i njegovu vladu pozvao u Moskvu i od njih zatražio da napuste “personalističku politiku”. Od tada je insistirao da će se on povinovati vrhovnom odboru i slijediti naredbe Kremlja. Maršal je, kao odgovor, prekinuo sve odnose sa Staljinom. “Koliko god svi od nas vole SSSR, zemlju socijalizma, ni na koji način ne bismo trebali manje voljeti našu zemlju, što je ujedno i način razvoja socijalizma”

U odbrani Sarajeva i Bosne i Hercegovine 81 pripadnik ove elitne formacije dao je svoj život, a nekoliko stotina ih je ranjeno. U njenim redovima borilo se više od 1.500 specijalaca. Odredu policije “Bosna”, tokom svog postojanja, uručeno je mnoštvo odlikovanja i priznanja: Orden zlatnog grba s mačevima, četiri Zlatna ljiljana i pet Policijskih medalja za hrabrost, 86 Zlatnih policijskih znački i 60 Srebrenih policijskih znački.