“Duboko u kanjonu Zelenog Jadra, na kraškoj stijeni koju obavija rijeka, nalaze se ruševine tvrđave s četverokutnim kulama koja je sredinom 15. stoljeća imala i svoj upravni kotar koji se zvao Trebotić. U pisanim izvorima spomenut je samo u osmanskim defterima iz 1468/69. i 1485. godine. Nalazi se na prilično nepristupačnom terenu, skriven u prirodi i teško vidljiv”
Godišnje je potrebno 40 miliona maraka za deminiranje, a najveći donatori su EU, SAD, Japan, Norveška i Švicarska,. Sredstva je sve teže skupiti.
Obrazovanje se odvija reducirano na svim nivoima putem online platforme, time i na bosanskom jeziku. Postoji i nastava na daljinu predviđena za osnovnu i nižu srednju školu, koja se za pojedine predmete emitira na javnom servisu TV Kosova.
"Da ne bi nedjelje dosadne bile, dan za spavače tužnoga lika" u ovim predugim danima izolacije i karantina tragamo po arhivima bosanskohercegovačkih medija vraćajući iz naše historije neke od najzanimljivijih tada objavljenih tekstova
Dijete neće usrećiti naš novac i tetošenje, nego naša ljubav i vrijeme provedeno s njim. Najljepše su uspomene one porodične. Ako se ovo dvoje začini ramazanom, pun je pogodak zagarantiran
U svojoj emisiji od 13. aprila Pantić je ustvrdio: “Pod okriljem noći i policijskog časa obavlja se zločin kome nema ravna u istoriji, a to je islamizacija Srbije.” Humani i miroljubivi Milojko Pantić, pored brojnih zločina koji su se dogodili u Srbiji i pored silnog kriminala koji i on sam redovno primjećuje, otkrio je “najveći” od svih zločina – navodnu islamizaciju Srbije
Kod nas na odjeljenju ima mnogo manje pacijenata, tako da su i kolege mnogo manje pod stresom. I mi smo počeli da dišemo jer nema više haosa. Počinjemo normalno raditi jer ne možete više neke stvari da prolongirate. Evo iz ove moje struke mogu govoriti koliko se stvari nakupilo, valja to sada sve stići. Bit će mnogo posla, imate ljude koji trebaju operirati slijepo crijevo, kuk, dođu vam ljudi slomljene noge, mora se raditi
Bezmalo mjesec od početka krize uzrokovane pandemijom virusa korona sa svih strana dopiru glasovi protkani dovama i molitvama, željama i težnjama, da sve ovo prođe i da se vratimo u normalu, odnosno u normalan život koji smo živjeli prije pandemije. Međutim, nije li baš sada, kada društvom prevladava baš ta želja vezana za povratak u “normalu”, trenutak da se zapitamo: Da li je, zaista, sve ono što je činilo naš životni stil prije pandemije bilo normalno
"Da ne bi nedjelje dosadne bile, dan za spavače tužnoga lika" u ovim predugim danima izolacije i karantina tragamo po arhivima bosanskohercegovačkih medija vraćajući iz naše historije neke od najzanimljivijih tada objavljenih tekstova
Vruća ljetna noć izmamila je ljude pred džamiju. Sjede, eglenišu i iščekuju ezan. Mnogi su od njih tog dana vrijedno radili na njivama. Razgovaramo i prisjećamo se ramazana koji su, rotirajući se ustaljenom dinamikom, padali u vrijeme koševine ili berbe trešanja. Postilo se i nije se marilo za glad i žeđ. Nije se marilo ni za dobronamjerne savjete da se, tako iscrpljeni i umorni, okrijepe barem tako što će vodom samo nakvasiti ispucale usne. Iako sasvim legalna i legitimna opcija, niko je nije uzimao zaozbiljno niti posezao za njom
