fbpx

208

Na današnji dan 1818. godine u njemačkom je gradu Trieru rođen Karl Heinrich Marx, njemački filozof, revolucionar, historičar i novinar. Smatra se najuticajnijim socijalističkim misliocem 19. stoljeća i jednom od najuticajnijih ličnosti u historiji čovječanstva. Skoro je polovina stanovništva u svijetu živjela pod režimima koji su tvrdili za sebe da su marksistički, a za života, ovaj revolucionar trpio je ignoriranje mnogih naučnika. Najznačajnija Marksova djela su „Kapital”, u kome predstavlja političku ekonomiju kao nauku, i „Komunistički manifest“ u čijem je pisanju učestvovao i Friedrich Engels, a koji postavlja osnovne ideje koje će imati ogroman uticaj na formiranje i širenje komunističkog pokreta u svijetu. Povodom obljetnice Marxovog rođenja podsjećamo na članak o nepoznatoj strani Marxovog karaktera objavljen u magazinu Stav.

Niko drugi, osim režimi u Beogradu i Zagrebu, ne može otkloniti opstrukcije, blokade i zastoje u reformama na putu BiH prema članstvu u EU. Dakle, blokade reformskog puta BiH čine članica EU Hrvatska i “napredni” kandidat za članstvo u EU Srbija. Proizlazi da postoji velika odgovornost EU za negativno stanje u BiH u pogledu opstrukcija, zastoja i blokada reformama, što nikako ne znači da dio odgovornosti ne snose i političke snage koje se pejorativno nominiraju da su “probosanske”

Meni je, kasnije, saopćeno da se radi o sumi od cirka 300 miliona dolara. Bilo je normalno očekivati da me Jakuza likvidira. Skoro svaki dan sam dobijao upozorenja. Govoreno mi je da ne koristim taksi, da na metrou ne smijem stajati blizu pruge, da mi mogu baciti hemikalije, da mi mogu podmetnuti lijekove, ili da mi može biti ubrizgana injekcija... Gospođa Koike uspjela je izdejstvovati da dobijem tretman državnog gosta. Na sceni je bilo pitanje odnosa dviju vlada – Japana i Turske. Svi su morali pomoći da se stvar dovede do kraja

“Djevojka mi govori o strašnim silovanjima koja su činili bojovnici HVO-a i HV-a: 'Mojih prijateljica i drugarica je puno zarobljenih, silovanih. Na svu sreću, ostala sam, a odvodilo je mahom sve djevojke. Radili su djevojčicama Bože sačuvaj stvari...' Pitao sam je zna li imenom nekog od počinilaca, nabrajala je: 'Mario Dole, Mato Jelić, Zoran Čalić, Đoko. Dolazili su po pola noći...' Poznata su nam razaranja Mostara, Gornjeg Vakufa, ili koncentracioni logori, ma sve to je strašan zločin i važno je da se piše i ostavlja trag o zločinu i zločincima. Upravo knjiga Svjedoci zla žulja pošto su tu imena zločinaca. Da, tu su imena, to je bolno za zločince, jer su sve učinili da se zaboravi. Ali zaborava nema”

“Imali smo sve što je trebalo jednom naselju: ambulantu, veterinarsku stanicu i školu u koju je nekada išlo oko 1.400 učenika. Arapuša je imala svoju poštu i poštanski broj 77246, koji još postoji, ali pošte više nema. Prije rata je ovdje živjelo oko 480 stanovnika. U njenu školu išla su djeca iz svih okolnih sela. Svi Dubovici, pola Rujiške, Buševići, Novakovići, Osredak, Donji i Gornji Petrovići, Mali Badić, Zalin i muslimanska Jasenica. Danas neka od tih sela pripadaju Republici Srpskoj. Prvog maja 1992. godine 480 stanovnika, Bošnjaka, iselilo je pod pratnjom Srba i otišlo u Sanski Most, a odatle su kasnije, nakon istog scenarija, došli u Bihać”

Suština cijele ove priče je da zaštitimo sve one poštene ljude koji su svojim radom i odricanjima došli do svojih zvanja od onih koji su to učinili prevarama, pri čemu nanose i nepopravljivu štetu cijelom našem društvu i zajednici. Moramo vratiti povjerenje u naš sistem odgoja i obrazovanja, ali i zaštititi ga od svih onih koji ga zloupotrebljavaju”, kaže federalna ministrica obrazovanja prof. dr. Elvira Dilberović

Španski mediji analiziraju razloge ogromnog uspjeha turskih sapunica u toj zemlji. Tvrde kako Španija nije izoliran slučaj, nego jedna od 156 zemalja svijeta koje kupuju gotovo stotinu serija koje Turska proizvodi godišnje. Tako je, primjerice, turska produkcija postala iznimno gledana u Južnoj Americi nakon što je čileanski kanal Mega, koji je bio u finansijskim problemima, počeo emitirati Fatmagül.

U Jugoslaviji su stanovnici Bosne i Hercegovine uglavnom svođeni na “vesele Bosance” za čije se krajnje društvene domete uzimaju vicevi, pjesma, te uživanje u hrani i piću. U Bosni i Hercegovini masovno su forsirani vicevi na temu “glup i gluplji, Mujo i Suljo”, a u ostatku Jugoslavije Mujo i Haso, uz neizbježnu promiskuitetnu Fatu, što traje i danas. Ta imena, valjda, zvuče smiješno ili “egzotično” mnogima iz okoline Bosne i Hercegovine, kao i mnogim Bošnjacima, nažalost

“Imenovan sam za predsjednika odbora za dodjelu državne pomoći vjerskim zajednicama. Ovo je prvi put da je jedan musliman predsjednik ovog odbora. Priznanje našoj zajednici, ali i meni za uloženi trud u etabliranju islama, ostalih islamskih zajednica, ali i dijalogu sa svim vjerskim zajednicama i društvom u cjelini. Od prošle godine sam član Upravnog odbora NBV a. I to kao predstavnik Islamske zajednice i svih naših bosanskih organizacija. No, očito je da nekima smetaju naši uspjesi”

Čak i kada “zaboravimo” da je fotografija fotografov izbor onoga što želi da vidimo, uvijek postoji mogućnost da je pripovjedač patološki lažov. Turska javnost nedavno je imala prilike da vidi upravo taj scenarij. Lider Republikanske narodne partije (CHP) Kemal Kılıçdaroğlu napravio je predstavu od jedne fotografije. Na njoj je prikazana žena, tradicionalno obučena, kako čuči ispred prevrnutog kontejnera za smeće i čeprka po njemu