Džamija u Slapovićima zapaljena je 1995. godine, ali nije srušena do temelja. Ostali su sačuvani masivni perimetralni zidovi, izrađeni od lomljenog kamena, kao i munara. Nakon povratka su mještani odlučili da je obnove. Godine 2008. džamija u Slapovićima je obnovljena, i to je jedina džamija na području opštine Srebrenica koja je nakon obnove uspjela zadržati stari, autentični izgled
Kako uopće u SDP-u znaju da bi nevažeći glasački listići išli njima u korist i u kakvoj to računici i kombinatorici vide sebe, relativne izborne gubitnike kao dio vlasti?
I bez obzira na to da većina Bošnjaka zna da je Komšić političar koji se nije proslavio za vrijeme svojeg osmogodišnjeg mandata u Predsjedništvu BiH, osim što je njegova pojava bila trn u oku Hrvatima, Bošnjaci su mu dali povjerenje jer ga ne vide kao opasnost za opstanak BiH.
Naravno, svi oni koji su u ovom pokretu, naročito u demonstracijama koje su se dešavala u Banjoj Luci, vidjeli nekakve plišane revolucije, buđenje političkog građanstva, makar rast bilo kakvog političkog pokreta ili barem sentimenta suprotnog Dodikovoj verziji velikosrpstva, ostali su gorko razočarani izbornim rezultatima koji su samo potvrdili nastavak dominacije Dodikove retorike i politike.
Michael Hamilton Morgan, Izgubljena historija, Centar za napredne studije, Sarajevo, 2017. godine, 356 stranica
Zanimljivo je da su u ruralnim srpskim sredinama u Federaciji, poput Drvara, po nalogu Milorada Dodika, Srbi glasali za Čovića. Svoj svomu, reklo bi se. Ipak je Čović bio predratni Jugoslaven koji se potpisivao ćirilicom, drug i komunista, borac za očuvanje tekovina socijalističke revolucije te bratstva i jedinstva naroda i narodnosti. Ovdje ga ne smeta što su za njega glasali Srbi, dok mu ne samo bošnjačka podrška Komšiću itekako smeta. Sličnu je podršku Komšić dobio i u Goraždu. Ko zna, da je Čović malo više bio to što stvarno jeste – Jugoslaven, možda bi dobio više glasova od Komšića
Kidnapiranja iz saudijskih diplomatskih predstavništava nisu nepoznata praksa. Bilo ih je više, a neka su prethodila vladavini Mohammeda bin Salmana. Iako su se dešavala i u evropskim zemljama (u Švicarskoj, naprimjer, kidnapiranja su se po pravilu dešavala članovima kraljevske porodice, što je davalo zemljama domaćinima prostora da se preko toga pređe bez prevelike buke, te da se promatra kao “porodični problem”. Ovo bi bio prvi put da se konzulat iskoristi za kidnapiranje (?) ili ubistvo (?) novinara, a to otvara široko polje sive zone za istragu zločina
Khabib, prvi musliman UFC prvak u historiji tog sporta, pobjedom je nad McGregorom ponovo vratio Dagestan u središte pažnje svjetskih medija. Ovaj put ne govori se o neredima, nemirima, napadima, po čemu je zemlja bila poznata proteklih godina. Priča se o danas najpoznatijem Dagestancu. Nadimak mu je Orao. Sasvim prikladan ratničkom backgroundu njegove porodice. Khabibov se, naime, pradjed borio rame uz rame s najčuvenijim Dagestancem svih vremena Imamom Šamilom
Pa koliko košta genocid nad Bošnjacima, jer očito kod dijela Bošnjaka on ima cijenu? Je li 50 KM ili je milion KM, ili nikako ne može imati cijenu, što se zdravoj pameti nameće kao jedini mogući zaključak. Za svaku puštenu suzu fening, za svaku pronađenu kost fening, i eto vam pišljivih 50 KM da neki Bošnjak u Sućeskoj glasa za Dodika
Ima tih analitičara koji uspiju u nakani da iz tih grantovskih cehova dobace do visoke pozicije u kakvoj političkoj partiji, poput Adisa Arapovića, koji je, zaveden obećanjima o fotelji budućeg federalnog premijera, otišao iz Centra civilnih inicijativa u SBB BiH.
