U ovim je krajevima od davnina bilo poznato da se ništa ne smije ukrasti. Ako nešto nestane, to se do sljedećeg jutra pojavi ispred turbeta. Tako su mještani godinama ostavljali stvari na njivi. Nikad niko nije smio ništa uzeti. Možda to objašnjava zašto je samo jedan red crepova skinut s krova turbeta i zašto je bio složen na ulazu u turbe
“Kada pogledate 20. stoljeće i Sarajevo, imate atentat na početku stoljeća, opsadu Sarajeva na kraju i Olimpijadu između njih. Jedino je Olimpijada izrazito pozitivan događaj, i to je nešto po čemu nas prepoznaju. Čim negdje dođete i kažete da ste iz Sarajeva, ljudi odmah spominju Olimpijadu. To je globalni fenomen olimpijskog pokreta i duha i jako je važno da mi baštinimo činjenicu da smo mi olimpijski grad. To je razlog zašto mi čuvamo uspomenu na to, jer smo 1984. godine vidjeli da je to najveći sportski događaj koji se pravi na Balkanu”
U svoju odbranu izvukao je naslovnicu Avaza iz teškog oktobra 1993. godine, koju je dovoljno i letimično pogledati da bi se shvatilo kako Radončić već 25 godina subverzivno djeluje, i to doslovno na jedan te isti način. Potrebno je samo zamijeniti datume i imena, i to bi mogla biti neka od naslovnica Avaza nastala posljednjih godina.
Prije nekoliko je dana SDP-ov junoša Dino Šakanović upitao otkud nam ideja da se Bošnjaci poginuli u proteklom ratu nazivaju šehidima, objašnjavajući da se ljudi ovdje nisu borili za vjersku državu niti su poginuli u ISIL-u. Iako nečija neupućenost u neke temeljne postulate ne obavezuje na ozbiljan odgovor, treba primijetiti da su Šakanovića podržali i veći politički igrači, poput Amera Zagorčića, koji je od 2012. do 2016. godine bio na poziciji kantonalnog ministra, a danas je SDP-ov poslanik u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona. On je, također, istaknuo da nema nikakve logike da se vojnici poginuli u ratu nazivaju šehidima. Stoga u kratkim crtama donosimo genezu upotrebe pojma šehid u tradiciji bošnjačkog naroda, istog onog naroda od kojeg Zagorčić dobija glasove
Radončić radi ono što najbolje zna – medijsko reketarenje. Treba naglasiti da to nije reketarenje u klasičnom smislu te riječi nego neka vrsta “soft reketa” – optužuj i napadaj svakoga na raspolaganju ne bi li se tebe prepoznalo kao društveno korisnog “šaptača”. Osim što je ovdje riječ o gruboj zamjeni teza u kojoj Radončić, opisujući Hastora, ustvari opisuje sebe, a ima tu i još nešto
Ovakve izjave pokazuju da je Falatar političar kratkog daha, borac za jedno ljeto, neko ko bi htio da je počasna zvanica i glavna zvijezda zabave, ali ne bi ostao da pospremi iza sebe, a ovoj državi trebaju upravo oni koji će biti s njom i jedinom i onda kada dernek utihne.
Zločin je učinjen našem fudbalu, zločin je učinjen prema djeci, prema talentima koji su se trebali razvijati ispravno. Ima i objektivnih okolnosti. Ne možemo se pohvaliti sportskom infrastrukturom, komšije nas drže na oku, ali, s druge strane, krivi smo jer smo imali sistem po principu “daj meni danas”.
Pretpostavlja se da u Republici Turskoj živi između četiri i osam miliona Bošnjaka. Na prostore Turske doseljavali su u više navrata, a pretpostavlja se i da između tri i četiri miliona žitelja Turske govori bosanski jezik, zna naše običaje i mnoge narodne pjesme. Jedan od potomaka Bošnjaka iz Turske, hafiz Mustafa Kurttaş, ovih je dana boravio u Bosanskoj Krupi, predvodeći namaze tokom ramazana
Borba za srca i um birača od svih opozicionih kandidata čini besprincipijelne, ideološki ispražnjenje školjke u koje svakodnevno sipaju šta god im se u datom trenutku učini da će biti magnet za glasove na izborima 24. juna
Nakon fudbalskog prvenstva treba živjeti i nositi se sa svakodnevnim životom. On za bosanske Hrvate, ako će povjerovati riječima bivšeg obavještajca Ive Lučića u Otvorenom, nema perspektivu jer u BiH prijeti libanonski ili sirijski scenarij.
