Postoji ozbiljna ideja i o remakeu ovog filma, a i to će se morati prilagoditi senzibilitetu mladih ljudi. Da je Šiba Krvavac sada živ, siguran sam da bi snimao filmove na način kako to radi Quentin Tarantino”

Film Valter brani Sarajevo, u Kini poznatiji pod naslovom 瓦爾特保衛薩拉熱窩, koji je pogledalo više od milijardu ljudi, dobio je svoj muzej. Vjerovatno režiser ovog filma, Hajrudin Šiba Krvavac, nije mogao ni sanjati da će prvi muzej ovakvog tipa u cijeloj bivšoj Jugoslaviji nositi ime njegovog filma, te da će biti otvoren upravo tu, u Sarajevu, iz kojeg je, tada doduše opkoljenog, samo nekoliko dana prije nego će napustiti ovaj svijet poručio: “Nedavno sam govorio s prijateljima da priželjkujem da se kao iz magnovenja javi neki pokret obnove Sarajeva i Bosne i Hercegovine, jer njegovi ljudi su uvijek znali da naprave čuda. I nijednog trenutka ne sumnjam da se čuda napraviti neće i da će se sve rane Sarajeva na najljepši način zaliječiti i da će Saraje­vo, po onom svom starom historijskom običaju, uvijek izaći novije i ljepše.”

Muzej “Valter brani Sarajevo” otvoren je 6. aprila uz prisustvo Jasmina Durakovića, direktora JP Filmski centar Sarajevo, Fadila Novalića, premijera Federacije BiH, Abdulaha Skake, gradonačelnika Sarajeva, te brojnih filmskih pregalaca i radnika. Idejni pokretač ovog projekta Jasmin Duraković za Stav je rekao da mu je posebna čast i zadovoljstvo otvoriti Muzej “Valter brani Sarajevo” upravo na dan oslobođenja grada. “Ako čovjek ima imalo emocije, mora imati i neku vrstu uzbuđenja zbog svega ovoga. Međutim, da bismo došli dovde, morali smo mnogo raditi i danas, evo, kada otvaramo ovaj muzej, još osjećamo umor. Pomiješane su emocije, ali smo ipak na kraju izuzetno sretni. Sam projekt najavili smo još prošle godine, tokom ljeta. Trebalo nam je vremena da prikupimo finansijska sredstva. Počeli smo raditi u decembru 2018. godine i nakon toga smo radili po 14 ili 15 sati dnevno. Bukvalno smo dan prije otvaranja završili finalne radove. Ako malo bolje pogledate, vidjet ćete da na podu još ima ostataka prašine i šute. Doduše, naš scenograf kaže: ‘Neka, nek se i to vidi, i to je film.’ Pa i jeste tako”, priča Duraković.

U Muzeju se može vidjeti rekonstrukcija scenografskih elemenata iz filma. Tu je i mini muzej voštanih figura, koji je, prema riječima prisutnih, također veoma zanimljiv jer posjetioci prvi put u Sarajevu mogu vidjeti nešto takvo. Tu je i čitav niz rekvizita i predmeta iz filma, kao i kostimografija, a uspjelo se doći i do Valterovog originalnog pištolja koji je posjetiocima ponajzanimljiviji.

“Radio sam rekonstrukciju svega ovoga, a najteže mi je bilo doći do originalnih stvari iz filma. Činio sam to kroz arheološki pristup. Autentične stvari razgrabljene su i nestale, od ‘Jadran Filma’, preko našeg ‘Bosna Filma’, pa nadalje. Ali sam zaista imao njihovu veliku pomoć, kao i pomoć Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine. Uspjeli smo dobiti građu iz ilegalnog perioda. Mislim da je ovo početak velike priče i saradnje nekih muzeja u budućnosti”, objašnjava Osman Arslanagić, scenograf postavke Muzeja.

Bosanskohercegovački muzičar Dado Džihan remasterirao je autentični zvuk iz filma koji prati svaki korak posjetioca u Muzeju. “Zbog velike gužve, nismo to mogli demonstrirati, ali svaka soba ima svoj zvuk i, kada uđete u bilo koji od ovih prostora u Muzeju, na senzore se aktivira određeni zvuk pojedinih scena iz filma: zvukovi iz sajdžijske radnje, iz fotografske radnje, iz scena s vozom, iz scena u kojoj puca mitraljez. To je jedan začudni element. Mi to zovemo audiooživljavanjem pojedinih scena iz filma, a to je nešto sasvim novo ovdje kod nas”, napominje Duraković, te dodaje da je Muzej iz više razloga važan za sve građane Sarajeva.

“Na ovaj način mi prvenstveno odajemo priznanje našem velikom autoru Hajrudinu Šibi Krvavcu, ali i desetinama drugih filmskih autora koji su stvarali tradiciju naše kinematografije. S druge strane, ovaj film i ovaj muzej priča su o vremenu antifašizma i o narodnom heroju Valteru Periću, koji je također važan za Sarajevo. Tako se pokazuje da duh antifašizma i danas živi i ima svoju vrijednost. Umberto Eco je rekao da fašizam živi i danas i da je najbolji način da se borimo protiv fašizma stalni antifašizam. Tako da film ima i tu dimenziju. Neka treća dimenzija bio bi turizam, koji je posljednju deceniju jedna od naših najpozitivnijih priča. Ta veza između filma i turizma sasvim je logična i mi ćemo gledati da u narednom periodu napravimo turneju pod nazivom ‘Valter brani Sarajevo’. Tako ćemo pokazati da kultura u nekim svojim elementima može biti samoodrživa. Na kraju, mi na ovaj način širimo priču o Sarajevu, o Bosni i Hercegovini, o nama i našoj kulturi.”

Duraković podsjeća da je kroz Muzej prisutna i memorijalna dimenzija cijele priče upravo zbog kulture sjećanja, koja se smatra izuzetno bitnom. “Na ovaj se način Sarajevo pridružuje mapi evropskih gradova koji njeguju ovakve ili slične tradicije. To je jako važno jer postoji veliki broj ljudi koji to prate. A svi znaju da je prostor bivše Jugoslavije, pogotovo prostor Bosne i Hercegovine, bio jedan od evropskih centara borbe protiv fašizma, jer su se nekako najveće borbe dešavale upravo tu, u Bosni i Hercegovini.”

Duraković zaključuje da jedan od političkih zadataka koje je Šiba Krvavac morao ispuniti dok je snimao film Valter brani Sarajevo taj da Drugi svjetski rat približi generacijama koje su se rodile nakon ratnog perioda. “I mi danas moramo pronalaziti način kako da ove stvari približimo mladim ljudima, a to, evo, radimo i kroz različite digitalne aplikacije, virtualni svijet filma. Naprosto moramo naći put da privučemo mlade ljude. Također, postoji ozbiljna ideja o remakeu ovog filma, a i to će se morati prilagoditi senzibilitetu mladih ljudi. Da je Šiba Krvavac sada živ, siguran sam da bi snimao filmove na način kako to radi Quentin Tarantino.”

Kada je riječ o Hajrudinu Krvavcu i specifičnosti žanra njegovih filmova, Arslanagić kaže da je postojao čitav set zločestih kritičara koji su njegove filmove nazivali “špageti partizanskim filmovima”. “I nije čudo. On je uvijek bio dosljedan u tretiranju upravo te estetike, a Valter je u filmu uspio svojim jedinstvenim stilom postaviti stvari na jednom finom plemenitom nivou. Film se nije bavio politikom, bavio se ljudima koji su pružili otpor okupatoru, tako da je aktuelan u svakom vremenu. Šiba ga je očistio od svih drugih stvari i napravio jedinstvenu filmsku priču. Ako pogledate sam scenarij, vidjet ćete da on funkcionira na tipu stripa. Junaci su vrlo jasno postavljeni, pozitivci i negativci, dobro i zlo, pravda i nepravda. Sve je postavljeno na finom i čistom planu, tako da ga i gledaoci na taj način i doživljavaju. A, istovremeno imate moment napetosti koji nosi film sve vrijeme”, pojašnjava Arslanagić.

Otvorenju Muzeja prisustvovao je i Mirvad Kurić, ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo. “Činjenica je i svjedoci smo da u posljednje dvije-tri godine imamo ekspanziju otvaranja i osnivanja muzeja. To je dobra stvar. Imao sam priliku razgovarati s nekim ljudima u regiji koji mi kažu da se kod njih zatvaraju muzeji, a mi smo istovremeno pronašli neki sistem kako da omogućimo otvaranje novih. Ono što je meni posebno drago, kada je riječ o ovom muzeju, jeste da mi faktički dobijamo muzej kinematografije i filmske industrije, čime se malo gradova u svijetu može pohvaliti. Zbog toga mi je ovo naročito važno jer su filmski radnici i filmska industrija mnogo dali ovoj državi i red je da imaju i jedan muzej”, poručuje Kurić, prisjećajući se da je tadašnjim generacijama cijela priča oko 6. aprila uvijek bila vezana za film Valter brani Sarajevo.

A tako su ga doživljavale i starije generacije. Osamdesetdvogodišnji Marko Marinić došao je na otvorenje Muzeja “Valter brani Sarajevo” iz više razloga. “Tu sam prvenstveno zato što sam rođen u Sarajevu i bio sam dijete kada su se neke od ovih stvari koje se spominju u filmu dešavale. Zatim, tu sam zato što volim Sarajevo i što sam taj film gledao prije toliko vremena. Sjećam se, sjedio sam u kinu, gledao i plakao. Vraćao sam se više puta u kino da ga gledam i uvijek bi se iznova rađala bujica emocija koju niti sam mogao niti sam htio zaustaviti. Eto, zbog toga sam danas došao. Kada sam čuo da je otvaranje Muzeja ‘Valter brani Sarajevo’, namjerno sam došao kako bih osvježio svoja sjećanja”, tvrdi Marinić i poručuje: “To je moje Sarajevo. Prezadovoljan sam svim ovim što vidim. I zaista, ne mogu sada tačno reći šta mi se od ovoga više sviđa. Ovdje imate, zapravo, kompletan film s naoružanjem koje je u to vrijeme korišteno, s glumcima koje rado pogledam evo i ovako, kao voštane figure, zatim željeznica koja je išla prema Višegradu, sve to budi neke posebne emocije u meni. Nisam se ovome svemu nadao, a kada sam vidio da je i režiser Hajrudin Krvavac ‘tu’, zaključio sam da je ovo muzej koji s ponosom može nositi svoje ime i kojem, kao takvom, ništa ne nedostaje.”