Seid-efendija Zenunović (1875–1932)
 Multeka el Ebhur i, evo, sada i hadisom, i to djelom <em>Šemail</em>, koje govori isključivo o Vjerovjesniku, a sunnet ili hadis svodi se, u krajnjoj liniji, na način života Vjerovjesnika, s. a. v. s.”</p>
<p>Hafiz Seid Zenunović šire je poznat i po svom <em>Mevludu</em>, koji je spjevao i štampao 1929. godine, arapskim pismom i na našem jeziku, a spjevao je i dva vefata: <em>Smrt hazreti Muhameda pejgambera, s. a. v. s.</em> i <em>Smrt hazreti Fatime r. a.</em>, ali ih nije odmah objavio, nego ih u rukopisu “pustio u narod” da ih pojedinci prepisuju i šire.</p>
<p>Zenunovićevi vefati prepisivani su u Koraju i okolnim mjestima, a pretpostavlja se da ih je spjevao oko 1925. godine. Tako su oba vefata došla u nečijem prijepisu i do čuvenog muderisa Alije Sadikovića iz Janje (reis Čaušević, priča se, zvao ga je “hodža sveznalo”), koji je uočio da u spjevovima ima dosta grešaka koje su prepisivači napravili, pa je, cijeneći Seid‑efendiju, ispravio uočene greške te ostavio ovaj zapis:</p>
<p><em> </em><em>(…) Vefate je Zenunović pravio,</em></p>
<p><em>Sadiković dod'o i popravio.</em></p>
<p><em>Ti si vefat baš fino napravio,</em></p>
<p><em>Ali svijet pošlje ga iskrivio.</em></p>
<p><em>Nešto ispustili, nešto dodali, </em></p>
<p><em>I po sebi neki prekrojavali.</em></p>
<p>Hafiz Seid-efendija Zenunović preselio je u Koraju 1932. godine, a ovaj skromni osvrt na njegov život, djelo i sačuvanu pisanu ostavštinu iskreno je nastojanje autora ovih redova da hafiza Zenunovića i njemu slične, a, Bogu hvala, ima ih mnogo, otrgne od zaborava i učini neodvojivim dijelom kolektivne kulture sjećanja, one kulture koja nam, usudio bih se reći, tako bolno nedostaje.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Ondje gdje su se kovali snovi o slobodiSljedeći članak
KO JE MAŠOVIĆE POZNAVAO, SRCE JE PUNO IMAO
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo