Možda će onda sebi opet moći namaći plaću višu od pet tisuća maraka (bruto), a ako budu jako vrijedni, mogu se nadati i nekoj povišici (neto). Od Ministarstva kulture i sporta KS, izgleda, neće vidjeti nikakvog hajra

Prošle je sedmice Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, povodom kritika koje im je uputio Muzej ratnog djetinjstva, a koje se odnose na uskraćivanje finansiranja Muzeja, na svojoj stranici na Facebooku napisalo objavu u kojoj informira javnost o nekim činjenicama vezanim za ovaj Muzej. Tu stoji da je Muzej ratnog djetinjstva registriran kao udruženje i da kao takav aplicira za budžetska sredstva, te da ne smije imati prednost nad ostalim udruženjima ove vrste.

“Muzej je aplicirao na Javni poziv za sufinansiranje projekata kulture i sporta, međutim, umjesto da opravda način utroška sredstava za prošlu godinu na način da nam prezentuje provedene projekte i njihove rezultate, Muzej je dostavio Ministarstvu platnu listu. Iz platne liste (u prilogu) proizlazi da ‘direktor Muzeja ima platu od oko 5.500 KM, izvršna direktorica – od 5.175 KM, dok je 3.900 KM plata direktorice za razvoj i projekte. Radi se o platama na nivou najviših državnih funkcionera, deset puta većim od plata uposlenika u kulturnim institucijama od državnog značaja. Ovakav disbalans smatramo nepravednim prema drugim kulturnim radnicima sa prostora našeg kantona. Kako je uvidom u platnu listu zaključeno da Muzej koristi dobijena sredstva skoro pa isključivo za isplatu plata, donijeli smo odluku o prekidu finansiranja istom”, stoji u saopćenju Ministarstva.

Stav je u novembru 2019. godine objavio tekst pod nazivom Neki to zovu Muzejom: U Muzeju ratnog djetinjstva nećete saznati ko je ubijao djecu Sarajeva. U tom smo tekstu problematizirali brojne činjenice u vezi s radom i muzejskom postavkom, jer se u Muzeju ratnog djetinjstva ne mogu pronaći podaci o tome ko je bio agresor na Bosnu i Hercegovinu i ko je tačno ubijao djecu Sarajeva i djecu BiH. Iz tekstova koji se nalaze ispod muzejskih eksponata ne može se dobiti nikakav uvid u ono što se stvarno dešavalo djeci tokom Agresije na BiH, kao što se ne može saznati ni da je bila Agresija, jer te riječi u Muzeju ratnog djetinjstva jednostavno nema.

Kada smo upitali Jasminka Halilovića, direktora Muzeja ratnog djetinjstva, o ovim i brojnim drugim problematičnim mjestima, on nam je rekao da se Muzej ratnog djetinjstva ne bavi opsadom Sarajeva niti ratom u BiH, već svom djecom u ratu, djecom u gradovima koji su tokom Agresije bili pod kontrolom Vojske Republike Srpske, kao i djecom iz Sirije i brojnih drugih zemalja u kojima se ratovalo proteklih desetljeća.

Vjerovatno se niko od Halilovićevih savjetnika, kao ni njegova zamjenica (koja mu je navodno i djevojka), nije dosjetio da bi zbog svega toga Muzej ratnog djetinjstva možda trebao aplicirati za novac kod Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, ili čak u kakvoj fondaciji Bashara al-Assada. Mnogo je ministarstava kod kojih bi se Muzej mogao prijaviti s obzirom na to koliko je djece u svijetu pogođeno ratom i ratnim dešavanjima.

S obzirom na visinu plaća direktora i njegove zamjenice kojima se magazin Stav prošle godine nije bavio, a koje su sada sasvim transparentne, predlažemo Muzeju da proširi broj eksponata koji pripadaju djeci pogođenoj ratom u bijelom svijetu, da se možda pozabavi i ratovima u prošlosti, a sve kako bi mogao aplicirati brojnim vladama na šest kontinenata koje će im biti neizmjerno zahvalne što se bave njihovom djecom stradalom u ratu.

Možda će onda sebi opet moći namaći plaću višu od pet tisuća maraka (bruto), a ako budu jako vrijedni, mogu se nadati i nekoj povišici (neto). Od Ministarstva kulture i sporta KS, izgleda, neće vidjeti nikakvog hajra. /E. K./