Analiza je na internet-stranici instituta FPRI nakon reakcija izmijenjena. Uz Stav, na iste sporne dijelove ranije je negativno reagirao i Balkanski centar za analizu i studije “Balans”, sa sjedištem u Sarajevu, tekstom autora Kemala Obada. Iz analize je, dakle, izbačen sporni dio koji se tiče kritiziranja turske uloge u BiH i njenog stavljanja u istu ravan s nedemokratskom ulogom Rusije u BiH

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ KASLI

U Stavu broj 159 (21. mart 2018. godine) objavljen je tekst glavnog urednika Filipa Mursela Begovića pod naslovom Prešućeni dio analize FPRI-a: Zašto Suljagić i Bajrović Tursku stavljaju uz bok Rusije i proglašavaju je nedemokratskom zemljom. Begović je analizirao Newsweekov članak o ruskom utjecaju na režim Milorada Dodika u RS-u, odnosno prijetnji po sigurnost BiH, neopravdanom naoružavanju te militarizaciji MUP-a RS i formiranju paravojnih jedinica u RS-u pod pokroviteljstvom Rusije, koji je nedavno poprilično odjeknuo u dijelu bosanskohercegovačkih medija.

Begović primjećuje da je vrlo korisno da svjetski mediji izvještavaju o sigurnosnim prijetnjama po državu BiH koje proizvodi Dodikova secesionistička politika, a da takvi članci umiruju ovdašnju javnost koja osjeća da se situacija u BiH pod “budnim okom” prati. Članak se temelji na analizi koju su napisali Emir Suljagić i Reuf Bajrović, osnivači stranke Građanski savez, te Richard Kraemer, saradnik za evroazijski program pri američkom Foreign Policy Research Institute (FPRI), koji je i izdavač ove analize.

KO SU OSTALI NEDEMOKRATSKI IGRAČI

No, analiza je na internet-stranici instituta FPRI nakon reakcija izmijenjena. Uz Stav, na iste sporne dijelove ranije je negativno reagirao i Balkanski centar za analizu i studije “Balans”, sa sjedištem u Sarajevu, tekstom autora Kemala Obada. Iz analize je, dakle, izbačen sporni dio koji se tiče kritiziranja turske uloge u BiH i njenog stavljanja u istu ravan s nedemokratskom ulogom Rusije u BiH. Upravo je taj dio analize kritizirao Begović, među ostalim napisavši:

“Ono što naši mediji nisu prenijeli, a u ‘analizi’ se navodi kao moguća posljedica, ako nije skandalozno, onda je u najmanju ruku problematično. Autorski trojac zaključio je da bi obnovljeni međuetnički rat u BiH degradirao NATO kao kredibilnu i efektivnu evropsku sigurnosnu snagu, da bi zaustavio proces EU integracija za BiH i Srbiju, oslabio njihove demokratije, a ekonomiju izvrgnuo hroničnoj stagnaciji. Autori navode da bi takav scenarij omogućio da ove dvije zemlje potom postanu dužnički ovisne o Rusiji, ali i ‘ostalim nedemokratskim igračima poput Turske’.

Što se tiče Rusije, tvrdnja, logično, proizlazi iz ukupnog djelovanja na relaciji Dodik – Vučić – Putin, odnosno vladajućoj srpskoj politici u BiH svaka vrsta jačeg povezivanja s Rusijom odgovara, pa makar bila dužnička. Ono što nije tačno i na razini je objede jeste dio koji se tiče navodno nedemokratskog utjecaja Turske, a u nastavku saznajemo da bi navedeni scenarij direktno utjecao na sigurnosnu situaciju na Balkanu i u Evropi općenito. Na tome autori ne staju pa odmah zatim navode da bi posljedica međuetničkog sukoba i slabljenja ekonomija mogla biti i radikalizacija, posebice mladih Bošnjaka, koji bi, prema njihovom tumačenju, bili razočarani u Zapad i bez posla, te postali glavni kandidati za terorističko regrutiranje u srcu Evrope. Odnosno, ako bude bilo kakvog konflikta u BiH, jedino šta mladi Bošnjaci mogu biti jeste teroristi, bez ikakvih ograda i dokaza za takvu tvrdnju nam sugerira analiza.”

Nažalost, FPRI nije izmijenio skandalozni dio temeljen na predrasudama o “radikalizaciji mladih Bošnjaka”, ali jeste obrisao netačnu tvrdnju o turskoj ulozi u BiH. U originalnoj verziji analize stoji da bi BiH postala dužnički ovisna od Rusije i “ostalim nedemokratskim igračima poput Turske” (If EU enlargement stalled, these states would become more deeply indebted to Russia or other nondemocratic actors such as Turkey), a u izmijenjenoj verziji i nakon reakcija samo “ostalim nedemokratskim igračima” (If EU enlargement stalled, these states would become more deeply indebted to Russia or other non-democratic actors).

Analiza je zanimljiva jer potvrđuje negativni stav američke diplomatije prema separatističkim i militantnim tendencijama politike Milorada Dodika, ali i zbog toga što kroz ubačene tekstualne zamke otkriva američki stav prema Turskoj. Američki stav i zaoštreni odnosi posebno su vidljivi otkako je turska vojna snaga započela operacije u Siriji, a u oslobođenom Afrinu turska vojska pronašla je mnoštvo američkog naoružanja kojima su se služili teroristi. Stoga, ne čudi što se u jednoj američkoj analizi Turska naziva “antidemokratskom”.

NA OKRUGLOM STOLU S PODRŽAVAOCIMA FETÖ-a

Richard Kraemer, koautor spomenute analize s Emirom Suljagićem i Reufom Bajrovićem, nekada je na poziciji “Senior Program Officer” radio za američki National Endowment for Democracy (NED). Na toj poziciji bio je šef za grantove, odnosno davao je donacije institucija civilnog sektora i nevladinih udruženja u Turskoj, Iranu i Afganistanu. Iz dostupnih podataka na internetu, dio svoje ranije karijere proveo je kao pravni savjetnik američkim korporacijama na Bliskom istoku i Afganistanu. Mogli bismo ocijeniti da su fokus njegovog djelovanja muslimanske vlade koje treba zbaciti s vlasti i “demokratizirati”.

Kada je Trump smanjio budžet NED-u, Kraemer je postao saradnik FPRI-a, a na portalu FPRI-a možemo čitati njegove analize i upoznati stavove o predsjedniku Erdoğanu i turskoj vlasti – bez ostatka su negativni. Emerging Democracies Institute, čiji je predsjednik bio Reuf Bajrović, 2014. godine u Washingtonu je povodom događaja u Gezi parku organizirao okrugli sto na temu Beyond the State: Turkey's Political Crisis and Challenges to Democracy, na kojem je se preispitivala “narušena turska demokracija pod Erdoğanom”. Moderator okruglog stola bio je Bajrović, a jedan od učesnika upravo Richard Kreamer. Također, krajem 2015. godine Kreamer je organizirao panel na temu Captured news media: the case of Turkey, na kojem je učestvovala i novinarka Amberin Zaman, poznata po svojoj otvorenoj podršci terorističkim organizacijama kao što su PKK i YPG, a ujedno je i simpatizerka terorističke organizacije Fethullaha Gülena FETÖ.

Treba konstatirati, u smislu slanja političkih poruka preko tzv. soft power aparata, nije slučajno to da je analiza objavljena uoči dolaska deset pripadnika ruske motorističke skupine “Noćni vukovi” u BiH, a koji su posjetili Republiku Srpsku. Primjetno je i to da je ulazak “Noćnih vukova” u Bosnu i Hercegovinu N1 televizija, koja djeluje u okviru “United Media”, odnosno američke grupacije “United Group”, tretirala kao prioritetnu vijest u svim svojim informativnim emisijama.

Svakako da je zahvalno što se piše o sigurnosnim prijetnjama Dodikovog režima u BiH. Međutim, nemoguće je ne osporiti lažne tvrdnje o jednakosti uloga Turske i Rusije u BiH koje su stajale u analizi američkog FPRI, a zatim izmijenjene. Osim toga, neprihvatljiva je i teza o “radikalizaciji mladih Bošnjaka”, koja šalje sasvim pogrešnu sliku o Bošnjacima, a odgovara upravo Dodiku i sličnim podmetačima postojanja islamske prijetnje u BiH.