fbpx

Konjicu vraćena njegova ćuprija

Dugo je čekala obnovu, punih 66 godina. Ipak, zahvaljujući turskim majstorima i saradnji lokalnih vlasti s Turskom razvojnom agencijom (TIKA), veličanstveni lukovi nadvili su se ponovo nad Neretvom, a s njom je izgrađena i stara jezgra grada, šetalište, dućani i restorani

Konjička je ćuprija sagrađena 1682. godine, u vrijeme sultana Mehmeda IV, a sagradio ga je Haseči Aliaga iz Blagaja. Njemački okupatori srušili su ga 3. marta 1945. godine, prilikom povlačenja iz Konjica. Renovirala ga je 2009. godine turska firma ER-BU u izvornom obliku. U obnovljeni Stari most ugrađeno je ukupno 2.408 blokova sedre, više od 10 tona olova, skoro pet tona klamfi, a sve je učvršćeno malterom napravljenim kao nekada, od pijeska, kreča i mljevene opeke. Ukupni troškovi obnove iznosili su oko 5.300.000 maraka.

Do obnove ćuprije Konjic je bio uglavnom tranzitno mjesto na magistralnom putu M17 u koje je rijetko ko svraćao. Kroz ovaj se grad samo prolazilo kad bi se krenulo do Mostara ili na more. Danas, s obnovljenom starom Kamenom ćuprijom, sređenom centralnom jezgrom grada, čistoćom, bogatom turističkom i gastronomskom ponudom, ovaj grad na rijeci Neretvi omiljena je destinacija kako domaćih, tako i stranih gostiju koji u sve većem broju posjećuju našu zemlju, pa tako i Konjic.

Osim toga, u Konjicu je primjetan razvoj tradicionalnih privrednih grana, poput drvoprerađivačke i metalne industrije. Tako se sa sigurnošću može ustvrditi da je Konjic primjer kako se od nekada čisto industrijskog grada može postati top turistička destinacija.

Mnogi će vam Konjičani reći da je razvoj turizma počeo tek nakon izgradnje stare Kamene ćuprije 2009. godine. Dugo je čekala obnovu, punih 66 godina. Ipak, zahvaljujući turskim majstorima i saradnji lokalnih vlasti s Turskom razvojnom agencijom (TIKA), veličanstveni lukovi nadvili su se ponovo nad Neretvom, a s njom je izgrađena i stara jezgra grada, šetalište, dućani i restorani. /D.H./

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI