U Kaknju rade 42 kladionice, a broj uplata za godinu opao je za 152.190 KM. U 2016. godini uplaćeno je 20.592,459, dok se u 2017. godini taj iznos smanjio na 20.440,268 maraka

Sva moderna društva suočavaju se s nekim od oblika ovisnosti protiv kojeg se bori cijelo društvo. Međutim, u Bosni i Hercegovini jedna ovisnost ima povlašten položaj, odnosno proglašena je “nacionalnim interesom” jednog konstitutivnog naroda. Da apsurd bude veći, žrtve ovisnosti o klađenju su i pripadnici tog naroda, a njihova djeca matematiku uče kroz primjer klađenja dokonih bakica.

Naslijeđeno društveno odobravanje klađenja iz prošlog sistema, kada su nacionalne lutrije imale monopol, u tranzicijskom i postkonfliktnom periodu preraslo je u društvenu pošast broj 1 u Bosni i Hercegovini. Postoji mnogo gradskih kvartova, prigradskih naselja, čak i sela koja nemaju pekaru ili apoteku, ali imaju kladionicu. Naša domovina dugo je bila prva u Evropi po broju kladionica po glavi stanovnika.

U Mostaru djeluje Klub liječenih ovisnika o kocki (KLOK), koji se jedini terapijski bavi ovim problemom.

Marko Romić iz KLOK-a specijalista je traumatske psihologije. On je na predavanju u Mostaru iznio šokantan podatak da u Bosni i Hercegovini ima između 35.000 i 50.000 patoloških kockara. Vrlo mali broj njih traži stručnu pomoć, a većina završi na društvenim marginama, sami, bez prijatelja i imovine. Kroz rad ovog kluba zabilježeni su vrlo teški slučajevi ovisnika o klađenju među učenicima, ali i penzionerima.

Ukupno, milijardu i 719 miliona maraka su građani Federacije BiH u toku 2018. godine ostavili u kladionicama.

“Kod nas postoji očita sprega između grupacija koje vladaju i kladionica i, dok se to ne riješi, veoma teško ćemo napraviti neke značajnije korake”, tvrdi Marko Romić, predstavnik KLOK‑a.

Vijest da je Albanija zatvorila kladionice u našoj javnosti primljena je s oduševljenjem i jasno iskazanim stavom da i mi trebamo slijediti ovaj primjer. Dok čekamo poteze vlasti, stiže vijest da je Uganda postupila kao i Albanija.

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini proglasio je 2019. godinu godinom borbe protiv ovisnosti o kockanju. Kampanja koja će se realizirati kroz medije, obrazovne, odgojne i vjerske institucije ima za cilj smanjenje štetnog efekta ovisnosti o kockanju koje ne bira uzrast, spol, društveni status, nacionalnu i vjersku pripadnost…

S druge strane, neki političari, općine i gradovi ovaj su problem željeli riješiti nametanjem posebnih propisa i poreza, što je završavalo na štetu građana, odnosno budžeta općina. Razlog zašto je zakon na strani kladionica jeste to što se jedino njihov rad uređuje kroz Federalno ministarstvo finansija, kojim HDZ gospodari gotovo neprekidno od Daytona. Općine i kantoni nemaju ovlasti da utječu na smanjenje broja kladionica.

POZITIVAN PRIMJER

Rapidno širenje ovisnosti o klađenju u bosanskohercegovačkom društvu podstaklo je 2016. godine jedno kakanjsko udruženje da aktivno kroz škole radi na edukaciji učenika, nastavnog osoblja, ali i roditelja u cilju prevencije ovisnosti o klađenju.

O ovom projektu Omladinskog kulturnog centra “Kakanj” razgovarali smo s predsjednikom ovog centra Hamidom Hadžićem i učesnicima u projektu.

“Udruženje OKC ‘Kakanj’ od 2016. godine aktivno prati promjene broja kladionica i njihovog prometa. Broj kladionica na području Kaknja za tri godine povećao se s 37 na 42, a broj uposlenih s 51 na 88. Na području Zeničko-dobojskog kantona radi 387 kladionica. Analizirajući podatke koje smo dobili iz Porezne uprave FBiH, izračunali smo da je u Kaknju ukupan promet uplaćenih listića u 2016. godini bio 20.592,459, a u 2017. godini 20.440,268 KM. To znači da je za godinu promet kladionica manji za 152.190, što je podatak koji nam daje nadu i motivaciju da nastavimo s našim radom”, ističe Hamid Hadžić.

Kladionice, kocka, lutrija, općenito sve igre na sreću, jesu brat blizanac alkoholu, drogi i drugim štetnim pošastima savremenog doba. Ovisnost o klađenju vrlo je lahko sakriti od članova porodice, radnih kolega i prijatelja. Osoba ulazi u dugove do određene granice kada im se život urušava. Posebno su učenici srednjih škola lahka meta kladionica.

“Ranija dva projekta, ‘Oprez, kladionica na putu’ i ‘Oprez – zabava ili bolest’, bili su uvertira i više analitički i istraživački projekti kada je riječ o učenicima i mladima. Naši volonteri uveli su učenike u prve faze projektnih aktivnosti udruženja, a koje su se odnosile na aktueliziranje ove tematike, što se pokazalo jako potrebnim. Ovaj projekt naišao je na podršku učenika osnovnih škola, srednjoškolaca, direktora škola, nastavnog kadra, građana, institucija, cjelokupne javnosti, ali i privatnih sponzora u Kaknju”, objašnjava Hadžić.

Udruženje Omladinski kulturni centar “Kakanj” je projektom “Neću kladionicu za prijatelja” kroz osnovne i srednje škole odaslalo glasnu i jasnu poruku o čemu bi naše društvo trebalo voditi kontinuiranu brigu. Projektom je obuhvaćeno više od 600 učenika s područja općine Kakanj. Radionice i aktivnosti provodio je tim pedagoga, psihologa i geštalt psihoterapeuta.

“Ovaj projekt koncipiran je tako da srednjoškolcima, učenicima završnih razreda osnovne škole, ali i svim građanima Kaknja predstavi besmisao iluzije ljudi da će im ‘dobitak’ na kocki donijeti sreću ili riješiti finansijske probleme. Opći cilj ovog projekta jeste prevencija, zaštita i edukacija osnovaca, srednjoškolaca o štetnosti kladionica po njihove ličnosti i porodice”, dodaje Hamid Hadžić.

Na pitanje šta je bio njegov primarni motiv da prije tri godine krenu s projektom prevencije i ukazivanja na štetnost kladionica, Hadžić odgovara da je svjedočio mnogim slučajevima gdje su kladionice uništile živote njegovih prijatelja, ali i njihovih porodica: “Naš primarni motiv jeste pomoći mladima da se spase od ovog zla dok ne bude kasno, kroz prevenciju, osnaživanje i edukaciju osnovaca i srednjoškolaca o štetnosti kladionica. Mnogo porodica u Kaknju uhvatio je virus klađenja. Imao sam nekoliko prijatelja koji su izgubili porodicu zbog klađenja.”

Udruženje Omladinski kulturni centar, koje je osnovao Hamid Hadžić, raslo je kroz projekte usmjerene na ukazivanje štetnog djelovanja kladionica, po čemu je postalo prepoznatljivo i van Kaknja.

Hadžić kao inicijator ovog društveno-odgovornog projekta ističe kako je veoma važno da se društvo aktivno bori s ovim problemom koji se uvukao u skoro svaku kuću: “Edukacija o štetnosti najjače je oružje koje u ovim okolnostima imamo na raspolaganju, jer tako mijenjamo svijest kod ljudi da ne idu u objekte koji im oduzimaju vrijeme, novac i sreću.”

PRIJETNJE KLADIONIČARSKOG LOBIJA

Udruženje OKC “Kakanj” uspostavilo je saradnju s brojnim udruženjima i institucijama. Projekte su realizirali u saradnji s nekoliko lokalnih udruženja, a uvezali su se i s udruženjima iz Zenice i Visokog. Hadžić posebno ističe saradnju s humanitarnom organizacijom “World Vision”, Općinom Kakanj, Ministarstvom za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko‑dobojskog kantona.

“Namjeravamo da ove godine posjetimo i uspostavimo saradnju s jedinim klubom za liječenje ovisnika u Bosni i Hercegovini, KLOK u Mostaru. Kroz naš rad uvidjeli smo veliku potrebu da se u Kaknju osnuje savjetovalište za ovisnike o klađenju u kojem bismo angažirali naše stručne kadrove koji su stekli iskustvo kroz trogodišnji rad”, najavljuje Hamid Hadžić, koji je na svojoj koži osjetio koliko je jak kladioničarski lobi.

“Zbog ovih projekata, imam stalne prijetnje putem društvenih mreža i medija od lica koja rade u tim poslovnicama. Ja sam zaposlen u jednoj vrlo poznatoj privatnoj firmi koja je bliska HDZ‑u. Čim smo počeli s prvim projektom vezanim za kladionice, dobio sam disciplinsku mjeru upozorenja, odnosno naredbu da prestanem s projektom. Naravno, nisam stao s aktivnostima. Ovo mi je bila dodatna motivacija da nastavimo i dokaz da radimo pravi posao. Na početku našeg rada na portalima bliskim kladioničarskom lobiju pojedine su kladionice Udruženje prozvali tvrdeći da smo izmislili sve podatke koji govore o tome da učenici mnogo izostaju s nastave. Njihov otvoreni cilj bio je da nam onemoguće rad, ali to nam je bio motiv da što predanije radimo na edukaciji mladih. Kroz njihovu reakciju uvidjeli smo da smo pogodili u ‘sridu’ ovog problema”, tvrdi Hadžić.

Esmin Brodlija je geštalt psihoteraupeut koji radi u Centru za mentalno zdravlje “Kakanj” i bio je predavač na projektu prevencije ovisnosti o klađenju Udruženja OKC “Kakanj”.

“S obzirom na masovan problem kockanja, u svijetu se poduzimaju različite akcije s ciljem kontrole samog procesa kockanja, prevencije i tretmana ovisnika. Edukativni programi i javne kampanje koje ciljaju na podizanje svijesti o problemu kockanja jedan su od najboljih načina prevencije, a upravo ovaj i raniji projekti Udruženja OKC ‘Kakanj’ način su da se ukaže na ovaj problem i smanji broj mladih koji su razvili ovisnost o kockanju. Važno je kod mladih, ali i odraslih podići svijest o kockanju kao problemu, ukazati da je zabluda kako je klađenje dobar način da se lahko zaradi novac, jer to uopće ne možemo nazivati zaradom, budući da trebamo raditi da bismo zaradili. To možda jeste način da dobijemo neki novac, ali je prava istina da je to idealan način da izgubimo sav novac. Glavni mamac za klađenje najčešće je osjećaj uzbuđenja, te je cilj edukacije upravo usmjeravanje na zdrave i korisne aktivnosti, na probleme i posljedice koje proizlaze iz kockanja, kao i posljedice klađenja na individuu, njegove odnose s drugima i na cijelo društvo, te ukazivanje na značaj stjecanja zarade svojim radom, ostvarenja ličnih ciljeva i samoaktuelizacije”, pojašnjava Brodlija.

Srednjoškolac iz Kaknja Emir Berbić bio je jedan od učesnika ovog projekta: “Jako mi se svidio projekt ‘Neću kladionicu za prijatelja’. Smatram da ovakve aktivnosti mogu postepeno umanjiti jedan od najvećih problema današnjice. Kada smo pričali o ovoj temi, jasno smo zaključili da klađenjem nikada ne možemo biti dobitnici već samo gubitnici, kako materijalnih dobara, tako i mira u porodici.”