Abdulah Mušović, Sandžački frazeološki rječnik, Narodna biblioteka “Dositej Obradović”, Novi Pazar, 2018. godine, 936 stranica

Piše: Hamza RIDŽAL

Krajem 2018. godine Narodna biblioteka “Dositej Obradović” u Novom Pazaru publicirala je drugo i dopunjeno izdanje Sandžačkog frazeološkog rječnika autora Abdulaha Mušovića. Riječ je o dragocjenom i veoma važnom projektu podržanom i od Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Novom Pazaru, čije je prvo izdanje publicirano 2016. godine. Ovaj je rječnik ujedno i prvi kompletniji frazeološki rječnik bosanskog jezika, bez obzira na njegov regionalni karakter.

Prezentirajući bogatu frazeološku građu bosanskog jezika u Sandžaku, Mušović je uradio kapitalan projekt na skoro 1.000 stranica, koristeći se pritom obilnom književnom građom iz djela sandžačkih pisaca. Sve to svjedoči o količini specifične sandžačke frazeologije ugrađene u bosanski književni jezik, što primjećuje i Dževad Jahić, glavni urednik drugog izdanja.

“Ovaj rječnik je na vrlo ubjedljiv način pokazao da organski idiom sandžačkih govora itekako živi u neobično bogatoj i slojevitoj frazeologiji, a da ta frazeologija biva i književnoestetski vrlo impresivno ugrađena u bosanski književni jezik njegove istočne, sandžačke varijante”, piše Jahić. On ističe da se zbog ovog djela naš slavist, odnosno rusist Mušović može smatrati pionirom bosanske frazeološke leksikografije, zajedno s Ilijasom Tanovićem. Pritom, ističe Jahić, Mušović je cjelovitije obradio frazeologiju istočne varijante bosanskog jezika, dok je Tanović ukazao na osnovne odlike i ponudio skromniju frazeologiju uglavnom zapadne varijante bosanskog jezika.

Posebno je važno što se Mušovićev rječnik pojavljuje u trenutku kada se intenzivno radi na normiranju bosanskog jezika i predstavljanju njegovih bogatih leksikografskih i književnojezičkih izražajnih formi, pa on može značajno doprinijeti i samim procesima normiranja bosanskog jezika. Da drugo izdanje Sandžačkog frazeološkog rječnika nije tek reprint prvog izdanja, potvrđuje i činjenica da je novo dopunjeno s oko 1.000 novih frazeoloških jedinica, potkrijepljenih s oko 3.000 novih primjera iz književnih djela uzetih iz novih trideset izvora koji nisu bili korišteni u prvom izdanju.

Ondje gdje određena frazeološka jedinica nije ilustrirana primjerom iz književnog djela, a riječ je o uistinu rijetkim jedinicama, Mušović se koristio vlastitim osjećajem za jezik kako bi ilustrirao upotrebu određenog frazema. Ipak, ogromna većina frazeoloških jedinica ilustrirana je primjerima iz književnih djela sandžačkih pisaca. Tako ovaj rječnik potvrđuje i postojanje zasebne sandžačke književnosti kao dijela bošnjačke književnosti.

S obzirom na to da u frazeologiji ništa nije na površini, već je sve zapretano duboko, izrada ovog rječnika predstavljala je pravi rudarski posao. On je višestruko značajniji ako u obzir uzmemo da se Mušović bavio idiomatikom, onim segmentom jezika koji može omogućiti precizno definiranje jedne regije kao organske cjeline. O tome piše i sam Mušović u Predgovoru: “Ništa tako ne može dočarati kulturološko biće jednog naroda kao njegov govor, a u govoru idiomatika.

U njoj se oslikava: i istorija, i religija, i običaji, i porijeklo, i mjesto življenja, i način življenja… U njoj su zapretane epohe. Idiomatika čuva svekoliki, iz različitih razloga ‘skrajnuti’ jezički materijal, upakovan u savremenu ‘ambalažu’”, piše Mušović, ističući da upravo zbog toga frazeologija zavređuje pažnju ne samo naučnika već i čitavog društva. Posebno to važi za sandžački idiom bosanskog jezika. Naime, frazeološka građa skupljena u ovom rječniku itekako je frekventna u svakodnevnom govoru njegovih stanovnika. Pri izradi rječnika autor se koristio precizno definiranom metodologijom i kriterijima kako bi ustanovio koje su to frazeološke jedinice specifične za sandžački govor. Kriteriji su predstavljeni u Predgovoru i ima ih šest: ustaljena struktura, komponentni sastav, ekspresivnost, idiomatičnost, reproduktivnost i frazeologizam.

Riječ je, dakle, o naučnom djelu rađenom na osnovu definirane metodologije, a napisao ga je univerzitetski profesor i priznati naučnik iz oblasti slavistike. Uz nesumnjivu naučnu vrijednost, ovaj je rječnik i svjedočanstvo o nedjeljivosti prostora Sandžaka. Uprkos političkim granicama, Sandžak je duhovno jedan teritorij na kojem se govori jedan jezik sa svojim specifičnim frazeološkim vokabularom.