Portugal je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj ne postoji diskriminacija niti neki vid rasizma prema muslimanima, koji su dobrim dijelom adaptirani u portugalsko društvo, ponajviše zato što dolaze iz bivših kolonija i što imaju isto govorno područje. Mada, činjenica je da danas sve više muslimana iz Pakistana i Bangladeša, Sirije, Iraka, Alžira i Maroka svoj novi život započinje upravo u ovoj zemlji. Naravno, muslimani iz nabrojanih zemalja sa sobom u Portugal donose i razlike u poimanju pravnih propisa, što ovdje ne predstavlja nikakav problem. Ova različitost posebno se može primijetiti u džamijama, gdje se klanja po pravilima sva četiri priznata mezheba

Znamenitosti Portugala, zemlje koju su nekada većinom naseljavali muslimani, privlačne su turistima širom svijeta. Smješten na krajnjem zapadu Evrope, Portugal se može pohvaliti veoma ugodnom klimom, koja čak i u novembru omogućava uživanje u mnogobrojnim plažama koje krase obale Portugala.

Za razliku od mnogobrojnih evropskih zemalja, koje su se trudile da na sve načine izbrišu tragove prisustva islama nakon pada hilafeta, Portugal nije išao tim stopama, već je u velikoj mjeri putem niza zakona olakšao život muslimanima. Upravo ovakvo stanje i politika koju vlasti Portugala propagiraju privukli su i Jasmina Grabusa iz Travnika da svoj životni put nastavi u toj zemlji.

Ono što je posebno zanimljivo istaći za ovog mladog Travničanina jeste i njegov pohod u Maroko prije nekoliko godina autostopom, a, kako kaže, to iskustvo ga je u velikoj mjeri potaklo da odluči doseliti se u Lisabon. U Portugalu je već dvije godine, a činjenica da je već osnovao porodicu u ovoj državi govori da su njegovi planovi u vezi s Portugalom dugoročni.

PEDESETI ROĐENDAN ISLAMSKE ZAJEDNICE

Da muslimani u Portugalu imaju ravnopravan status s ostalim religijskim zajednicama, govori i činjenica o dugom kontinuitetu postojanja Islamske zajednice, koja ove godine slavi svoj pedeseti rođendan. Ono što Grabus posebno naglašava jeste sklad među muslimanima u Lisabonu, ali i u ostatku Portugala. Naime, iako je primjetno da muslimani različitih pravnih škola posjećuju džemate u Lisabonu, među njima nema netrpeljivosti ili nerazumijevanja, što je danas u islamskom svijetu, nažalost, veoma rijetko. Iz primjera muslimana u Portugalu dosta mogu naučiti i Bošnjaci koji su često skloni nepotrebnim raspravama, kako kaže ovaj svršenik Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku.

“Tamo gdje prestaje zemlja, a počinje more, na najzapadnijoj tački Evrope, nalazi se Portugal. To je zemlja morske hrane, sunca, evropskog prvaka u nogometu, zemlja velikih moreplovaca i tužne muzike. Portugal je najstarija država u Evropi. Godine 1249, nakon što su protjerani i posljednji Mauri, muslimanski narod koji je naseljavao Portugal, ova je država osnovala svoje granice koje su ostale iste do danas.

Ipak, ta činjenica nije ugrozila opstanak islama na ovim prostorima. Naime, od te godine pa sve do dolaska prvih migranata iz tadašnjih portugalskih kolonija, Mozambika i Guiné-Bissaua, 1968. godine u Lisabonu osniva se Islamska zajednica, koja, eto, ove godine obilježava pedeset godina postojanja u kontinuitetu, što je svakako jedan veliki i značajan jubilej za nas muslimane. Danas u Portugalu živi preko 60.000 muslimana koji svoje vjerske obrede obavljaju u četrdeset džamija. Portugal je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj ne postoji diskriminacija niti neki vid rasizma prema muslimanima, koji su dobrim dijelom adaptirani u portugalsko društvo, ponajviše iz razloga što dolaze iz bivših kolonija i što imaju isto govorno područje.

Mada, činjenica je da danas sve više muslimana iz Pakistana i Bangladeša, Sirije, Iraka, Alžira i Maroka svoj novi život započinje upravo u ovoj zemlji. Naravno, muslimani iz nabrojanih zemalja sa sobom u Portugal donose i razlike u poimanju pravnih propisa, što ovdje ne predstavlja nikakav problem. Ova različitost posebno se može primijetiti u džamijama, gdje se klanja po pravilima sva četiri priznata mezheba. Ovdje to nije faktor razjedinjavanja među ljudima, štaviše, to je jedan ukras i jedno bogatstvo koje mi muslimani imamo”, ističe Grabus.

BOŠNJACI I PORTUGALCI

Kako kaže, sklad među muslimanima jedan je od posebnih razloga što se odlučio za život u Portugalu. Ipak, da je svaki početak nepredvidiv i dosta težak, ma o kakvoj promjeni da je riječ, svjestan je i Grabus.

“Uprkos svemu, za mene odlazak u Portugal bila je velika promjena, koliko zbog jezika, hrane, kulture, toliko i zbog drastično drugačije klime. Portugal u prosjeku ima tri stotine sunčanih dana, za mene je to bila jedna novina na koju sam se brzo navikao, prije nego što sam i očekivao. Također, ono što je dosta primjetno jeste i ogromna razlika u mentalitetu između nas Bošnjaka i Portugalaca. Sve je različito, od njihovog temperamenta do izlazaka koji se u velikoj mjeri razlikuju. Portugalski jezik veoma je kompliciran, ali ipak, jaka volja i ciljevi ruše barijere, a tako je, hvala Bogu, bilo i u mom slučaju”, priča Grabus.

U odnosu na ostale evropske zemlje u koje su stanovnici Bosne i Hercegovine dolazili zbog agresije na našu domovinu, u Portugalu su takvi slučajevi veoma rijetki. U prilog ovoj konstataciji ide i broj stanovnika koji vode porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Naime, u Lisabonu je trenutno prisutno svega dvadesetak Bošnjaka koji su se doselili većinom zbog ukazanih poslovnih prilika. Stoga, ne treba čuditi što u ovoj zemlji ne postoji organizirano udruženje čiji bi zadatak bio okupljanje bošnjačke dijaspore.

“Ovdje u Portugalu ne postoji neka zajednica Bošnjaka ili neko udruženje s tim prefiksom koje bi nam pomoglo u boljem organiziranju. Trenutno u Portugalu ne postoji ni ambasada Bosne i Hercegovine koja bi nam definitivno olakšala iznenadne probleme s kojim se susrećemo. Posebno je potreba za ambasadom vidljiva na početku, kada se naši ljudi dosele u ovu zemlju. Naravno, i pri pokretanju procedure o radnoj dozvoli ili čak državljanstvu uloga ambasade definitivno je od ključnog značaja. Naravno, to ponekad predstavlja poteškoću, ali zahvaljujući susretljivosti naše ambasade u glavnom gradu Španije, Madridu, sve administrativne probleme rješavamo bez većih poteškoća”, naglašava Grabus.

Uprkos dobrom odnosu Portugalaca prema stranim doseljenicima, pa tako i prema Bošnjacima, ono što našim iseljenicima najviše fali u ovoj dalekoj zemlji jeste međusobna interakcija. Korak ka upoznavanju i eventualni početak organiziranja naše male zajednice, prema riječima Grabusa, bila je nedavno odigrana kvalifikaciona nogometna utakmica između naše reprezentacije i Gibraltara, koja je igrana u portugalskom ljetovalištu Faru.

“Po nekoj mojoj procjeni, u Lisabonu živi dvadesetak Bošnjaka, što je, naravno, veoma mali broj. Ipak, iako smo jedna od najmanjih zajednica u Portugalu, u budućnosti se nadam da ćemo uspjeti organizirati neko od krovnih udruženja koje bi nam pomoglo da se što bolje upoznamo. To bi, naravno, utjecalo i na naše buduće poduhvate koji bi imali za cilj što bolje predstavljanje Bosne i Hercegovine u Portugalu. Najveći skup koji smo do sada imali bio je na utakmici između Bosne i Hercegovine i Gibraltara u Faru. To je bila jedinstvena prilika da se upoznamo s ostalim doseljenicima iz Bosne i Hercegovine koji žive u Lisabonu ili nekom drugom portugalskom gradu”, kaže Grabus.

O BOSNI TREBA PRIČATI

Tokom svog boravka u Lisabonu imao je priliku posjetiti mnogobrojne gradove širom Portugala. Kako kaže u razgovorima s Portugalcima, ali i s doseljenicima, nezaobilazna je tema Bosna. Najčešće spomen naše domovine Portugalce asocira na agresiju koju je doživjela Bosna i Hercegovina u periodu od 1992. do 1995. godine. Razlog za ovako slabu informiranost o Bosni i Hercegovini leži u činjenici da Portugalci o našoj domovini nemaju puno dostupnih informacija. Upravo iz tog razloga, jedan od glavnih zadataka naše dijaspore trebao bi biti kontinuirano promoviranje Bosne i Hercegovine i njenog bogatog kulturnog naslijeđa.

“Na nedavno održanom kvizu u jednom lisabonskom klubu pitanje je glasilo: ‘Koji je glavni grad Bosne?’ Nažalost, veoma mali broj prisutnih znao je odgovor. Većinom spominjanje naše domovine u ovoj zemlji budi sjećanje na agresiju, i to je često jedina informacija koju oni znaju o nama. Naravno, takva činjenica ne ide nam u prilog, jer naša domovina ima dosta toga za ponuditi. Zbog toga uvijek, kada god imam priliku, potenciram priču o Bosni i Hercegovini, našem bošnjačkom narodu, njegovoj historiji i svemu onome na što smo ponosi, a budimo iskreni, dosta je toga.

Ipak, u određenim intelektualnim krugovima zna se nešto više o Bosni, pa stoga nije rijetko da grupe turista iz Portugala dođu u Sarajevo kako bi se uvjerili u ljepote naše domovine. Jedno takvo putovanje definitivno je promijenilo i moj život. Naime, kada sam prije nekoliko godina radio u jednom sarajevskom hostelu, upoznao sam Portugalku koja je zavoljela Sarajevo, Bosnu, naše običaje, a ja nju! Nakon godinu dana, odlučili smo da se vjenčamo i trenutno živimo u Lisabonu. Stoga, uvijek je bitno šta govorimo o našoj domovini i o njenom narodu. Gdje god da se nalazimo, trebamo širiti dobar glas o Bosni i Hercegovini, te ljubomorno čuvati naše bošnjačko porijeklo. U tome nema ništa loše, već naprotiv, što više budemo cijenili sebe, i drugi će nas ozbiljnije shvatati ma gdje god da se nalazimo”, konstantira Grabus na kraju razgovora.