Za vrijeme njegovog boravka i službovanja kao desna ruka Benjamina Kallaya mnoge je stvari u Bosni napravio i uredio, posebno odnose među vjerskim zajednicama i među ovim našim nacijama. Veoma je dobro poznavao naš jezik, poznavao je i strane jezike, bio je radoznao i obrazovan i školovan čovjek. Ono što je on činio za Bosnu i Hercegovinu tada, tim putem bi trebalo danas nastaviti. Bio je senzibilan za naše nacionalne i religijske razlike”

Piše: Edib KADIĆ

U Ambasadi Austrije u Sarajevu promovirana je knjiga Hugo Freiherr von Kutschera autora Valerijana Žuje.  Knjiga Hugo Freiherr von Kutschera biografija je napisana u povodu 108. godišnjice smrti istoimenog visokog austrougarskog službenika u Bosni i Hercegovini, prvog premijera i rukovoditelja civilne administracije Zemaljske vlade u BiH. Hugo von Kutschera u Bosnu dolazi 1882. i zadržava se sve do 1907. godine.

Martin Pammer, ambasador Republike Austrije u BiH, kaže kako je Kutscherin dolazak u Bosnu bio vezan za carsku želju da se u BiH oformi civilna administracija koja je, po mišljenju cara, bila neophodna za razvoj Bosne i Hercegovine.

PRIMJER POSVEĆENOSTI SVOJOJ MISIJI

“Vi znate da su Bosnu i Hercegovinu nazivali carskom ili kraljevskom zemljom Bosnom i Hercegovinom. Na neki način, taj kontinuitet je nastavljen, a Hugo von Kutscher je imao zadatak da izgradi administraciju, upravu, ali i da razvija zemlju i da daje svoj doprinos u razvijanju državne svijesti. On je stalno pokušavao da istraži historiju i kulturu svih naroda u Bosni i Hercegovini. Bio je tipičan Austrougar. Imao je porodicu u svim dijelovima monarhije. Mislim da je za nas danas veoma važno da proučavamo njegovu biografiju i zbog toga je ova knjiga veoma važna”, naglašava Pammer, te dodaje kako se biografija gospodina Kutschera može posmatrati i kao ljudski most iz prošlosti koji se može čitati u današnjim odnosima između Austrije i Bosne i Hercegovine:

“Veoma je zanimljiv njegov život i može se uzeti za primjer kako čovjek može biti posvećen svojoj misiji, kako može biti vrijedan i šta može kao čovjek da učini. Mi smo u toku mog mandata od pet i po godina prezentirali i objavili otprilike 10 novih knjiga o Bosni i Hercegovini, od biografije gospodina Potioreka do gospodina Kutschera, knjige o historiji Bosne i Hercegovine, njenom odnosu s Austrijom itd. Posebno sam ponosan da smo uspjeli da BiH više i bolje prezentiramo u Austriji, a i obratno, tako da se svakodnevno spremamo za zajedničku budućnost u Evropi.”

Pammer je istakao da prije objavljivanja ove knjige nije poznavao brojne činjenice iz Kutscherovog života, te da mu je nevjerovatno šta je sve za vrijeme svog mandata uspio uraditi.

“Budimo realni, danas su vremena drugačija, ali ipak se nadam da će poslije 100 ili 150 godina i moje ime ostati negdje zapisano, pa će neki ljudi priznati i pisati o tome kako sam se trudio i dao svoj doprinos u bosanskohercegovačkom društvu. Posebno sam zahvalan gospodinu Valerijanu Žuji, poznatom historičaru, koji nije štedio vremena niti truda da danas imamo ovu veoma vrijednu knjigu o našoj zajedničkoj historiji”, istakao je Pammer.

Žujo je prije desetak mjeseci u kratkom razgovoru s ambasadorom Pammerom pripomenuo Hugu von Kutschera i njegovu zanimljivu biografiju.

“Dogovorili smo se da na temelju građe koju sam imao uobličim njegovu kratku biografiju i da se osvrnem na njegov rad. Naravno da je Hugo Kutschera kao građanski doglavnik i kao premijer u Bosni, prvorazredna figura, zapravo, realizirao kraljev program u Bosni i bio je neobično vješt. Znao je uspješno komunicirati sa svima. Međutim, ni kao takav, visokorangirani činovnik i političar ne bi me zanimao. Zanimao me kao istraživač i naučnik, kao čovjek koji je napisao prvu relevantnu studiju o narodu Hazara. Na temelju upravo te studije kasnije je napisano na desetine knjiga, između ostalih, i čuveni Hazarski rečnik”, tvrdi Žujo.

JEDNA ULICA NOSILA JE NJEGOVO IME

U svom kratkom izlaganju rekao je i da knjiga govori o luku života Huge von Kutschera od rođenja pa sve do njegove smrti. “Imao je izuzetno uspješnu karijeru, bio je orijentalist. Završio je Orijentalnu akademiju u Beču i bio je odličan poznavalac istočnih jezika. Čak je u Sarajevu za vrijeme svog službovanja fascinirao naš svijet poznavanjem orijentalnih jezika, ali i šerijatskog prava za koje je bio ekspert. Naša ovdašnja ulema bi se snebivala kada bi on počeo tumačiti određena pitanja. Dakako da je sa sredinom u kojoj je radio, pogotovo bošnjačkom, pomalo koketirao i u tome je bio izuzetno vješt, ali valjda je sve to spadalo u opis njegove diplomatske misije”, pojašnjava Žujo.

Knjigu je promovirao prof. dr. Mile Babić, koji je napisao i recenziju. “Za vrijeme njegovog boravka i službovanja kao desna ruka Benjamina Kallaya mnoge je stvari u Bosni napravio i uredio, posebno odnose među vjerskim zajednicama i među ovim našim nacijama. Veoma je dobro poznavao naš jezik, poznavao je i strane jezike, bio je radoznao i obrazovan i školovan čovjek. Ono što je on činio za Bosnu i Hercegovinu tada, tim putem bi trebalo danas nastaviti. Bio je senzibilan za naše nacionalne i religijske razlike. Nije dopuštao nikakve prevare, prijelaze, konverzije kako bi se stvarala nekakva napetost. Ne. On je u tom pogledu bio veoma širok i uvijek je tražio da Bosna bude slobodna od vanjskih nacionalističkih utjecaja. Tražio je da Bosanci budu slobodni, i jedni i drugi i treći, da misle svojom glavom kako ne bi bili puki trabanti stranih sila koje ih privlače”, objašnjava Babić.

Babić se osvrnuo i na Kutscherovu kulturnu studiju o Hazarima. “Naime, 1492. godine Sefardi i Aškenazi dolaze iz Španije. On u svojoj studiji propituje da li ti Aškenazi dolaze od Hazara, hazarskog naroda koji su pripadali nekom velikom carstvu. To se nalazilo u azijskom dijelu Rusije. Ta studija do danas ima svoju vrijednost, a on ju je radio na vlastitu inicijativu. Bio je čovjek uma i htio je spoznati mnoge stvari. Brojni su pozitivni primjeri i projekti koje je on za vrijeme boravka u Bosni sproveo u djelo. U Bosni je ostao do 1907. godine. Dvije godine nakon toga umire.”

Hugo von Kutschera je za vrijeme svog boravka u BiH vlastitim sredstvima napravio vilu u kojoj je danas smještena Ambasada Austrije u BiH, a od 1900. do 1919. godine ulica iznad Velikog parka nosila je njegovo ime.

Isječak iz “Sarajevskog nekrologija” Alije Nametka

“Švabo je deverao sa svakakvim mahlukom”

Reisul-ulema Azapagić i članovi Ulema medžlisa razišli se na ljetovanje, i nikoga nema u Ulema-medžlisu. Jednoga dana došao baron Kučera, pa nikoga nema u kancelarijama. Pođe u dvorište Careve džamije, a tu podvornik Ulema-medžlisa zapregao rukave i uzima abdest na česmi. I ovakav se, otprilike, poveo razgovor:

• Nema presvijetlog reis efendije?
• Nema, otišao u Posavinu.
• A Ahmed efendija Dizdar?
• Otišao u Mostar, u lopindže.
• A drugi članovi?
• Sve se razišlo.

Kučera izvadi vizit-kartu i htjede je dati podvorniku.

• Evo, pa predaj gospodi kad dođu!

Podvornik, u koga su bile mokre ruke, naišareti Kučeri silah i kratko će mu:

• Metni-der mi ovdje!

Kad je ovo Fehim efendija pričao Hamdiji, Hamdija će mu reći:

• Eto vidiš s kakvim je halkom Švabo deverao, i opet nas nisu htjeli pustiti.