Kratka historija kulture Bošnjaka, osim što na popularan način želi predstaviti bošnjačku kulturu, može biti dragocjen poticaj kritičkom preispitivanju i afirmaciji kulturnih vrijednosti iz prošlosti, ali to može biti i inspiracija novoj generaciji mladih arhitekata i slikara, kompozitora i književnika, filmskih umjetnika i dizajnera da domete i senzibilitete kulturnih vrijednosti blagotvorno iskoriste u svom stvaralaštvu.

U Narodnom pozorištu u Sarajevu 23. septembra predstavljeno je prvo kolo Edicije “Bošnjaci”, naučno-istraživačkog projekta pokrenutog povodom 25 godina od organiziranja Bošnjačkog sabora, održanog 27. i 28. septembra 1993. godine u Sarajevu.

Izdavači Edicije su “Simurg Media” / Stav i Internacionalni univerzitet u Sarajevu, a partner projekta je Muzej “Alija Izetbegović” uz ostale partnere: Bošnjačko nacionalno vijeće (Republika Srbija), Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori, Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske i Bošnjački kulturni savez Slovenije.

Edicija “Bošnjaci” realizirana je pod visokim pokroviteljstvom predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića, a nastala je kao rezultat naučno-istraživačkog projekta Internacionalnog univerziteta u Sarajevu koji je podržalo Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo. Sponzor projekta je BH Telecom.

Danas predstavljamo petu od pet knjiga prvog kola edicije. Riječ je o knjizi Kratka historija kulture Bošnjaka. Autori su Nirha Efendić, Ibrahim Krzović, Merima Čaušević, Almedina Čengić i Lejla Kodrić Zaimović.

S obzirom na prostorni i geografski položaj, Bosna je bila izložena neprestanim pretenzijama na njezinu teritoriju. Skoro da bi se moglo reći da je historija Bosne zapravo historija borbe za Bosnu. Kultura je u tim pretenzijama i pokušajima, pa i realizacijama tih pretenzija, bila, paradoksalno, i žrtva i dobitnik. Granica Istoka i Zapada, srednjovjekovna i mediteranska granica, istovremeno je uz sve negativne posljedice omogućila susretanje kultura i stalno bogaćenje. Ovdje su se dodirivale imperije, a imperije su uvijek polikulturne i multikulturne strukture jer baštine kulture naroda i prostora koje imperijama pripadaju. Dakle, kultura Bošnjaka izložena je susretanjima imperija, pa se tako i bogatila.

Srednjovjekovna bosanska kultura nesumnjivo se naslanjala na grčku i rimsku zatečenu kulturu nakon prodora Bošnjaka, s ostalim Južnim Slavenima, na Balkan. Dolazak Osmanlija donio je jednu vrlo razuđenu kulturu koja je baštinila domete i Bizanta, i Perzije, i Indije, i Arabije, i Magreba itd. Ta je kultura u Bosni zahvatila sve slojeve društva i ne samo muslimane nego i katolike i pravoslavce.

Dolazak jevreja iz Andaluzije tu je kulturu dodatno obogatio. Austrougarska okupacija bila je novi radikalan preokret u kulturi i identitetu Bošnjaka. Pokušaj potpunog, nekad radikalnog a nekad suptilno hinjenog, mijenjanja kulturne suštine bošnjačkog identiteta nije donio željeni uspjeh, ali je davao dragocjene rezultate, unatoč velikoj traumi koju je okupacija donosila. Kraljevina Jugoslavija donijela je još drastičniji i mnogo bezobzirniji pritisak na Bošnjake, njihovu kulturu i njihov identitet.

Druga Jugoslavija, iako je proklamirala princip “i srpska, i hrvatska, i muslimanska” na zasjedanju ZAVNOBiH-a, praktično je poslije 1945. godine potpuno zanemarila i ignorirala ono “i muslimanska”. Tradicionalna kultura, što pod ideološkim pritiskom, što pod pritiskom kolonijalnog mentaliteta koji se postepeno od austrougarskog perioda uvlačio u bošnjačku kulturu, činio je bošnjačku inteligenciju sve frustriranijom i “neopredijeljenijom”. Ovo je trajalo do početka sedamdesetih godina 20. stoljeća kada dolazi do značajnog bošnjačkog kulturnog preporoda. Procvat je bio sveopći: i u kulturi, i u književnosti, i u slikarstvu, i u muzici, i u nauci koja afirmira bošnjačku kulturu i umjetnost…

Kratka historija kulture Bošnjaka, osim što na popularan način želi predstaviti bošnjačku kulturu, može biti dragocjen poticaj kritičkom preispitivanju i afirmaciji kulturnih vrijednosti iz prošlosti, ali to može biti i inspiracija novoj generaciji mladih arhitekata i slikara, kompozitora i književnika, filmskih umjetnika i dizajnera da domete i senzibilitete kulturnih vrijednosti blagotvorno iskoriste u svom stvaralaštvu. To može biti doprinos ne samo afirmaciji najboljih vrijednosti bošnjačke kulture nego i doprinos razumijevanju univerzalnih kulturnih vrijednosti koje bošnjačka kultura nesumnjivo baštini.

(Iz predgovora Fahrudina Rizvanbegovića)