fbpx

Bošnjaci na Balkanu dijele iste probleme, rješenje moramo tražiti zajedno

Bošnjaci u Republici Sjevernoj Makedoniji porijeklom su iz Sandžaka, doseljeni 50-tih godina prošlog stoljeća. Iako smo zadržali svoj jezik, sa sandžačkim dijalektom, koji njegujemo u svojim domovima, veoma smo podložni asimilaciji, posebno naša omladina. I ako nešto više ne poduzmemo na polju obrazovanja, taj je proces neizbježan. Pokrenuli smo zajedničku inicijativu bošnjačkih nevladinih organizacija o promjeni pogrešnog naziva bošnjački jezik u formularima za putne isprave, kao i preimenovanje iz eksperimentalne u redovnu nastavu na bosanskom jeziku. Bošnjaci u Republici Sjevernoj Makedoniji dobili su pravo na obrazovanje na svom maternjem jeziku još od 2011. godine, ali kao eksperimentalna nastava u dvije osnovne škole. Ta eksperimentalna nastava, bez potrebnih uvjeta za rad, ostavljena na snalažljivosti naših učiteljica, trajala je šest godina, sve do 2017. godine, kada smo dobili rješenje o redovnoj nastavi u obrazovanju

 

Razgovarao: Anes DŽUNUZOVIĆ

Mersiha Smailović rođena je u Skoplju 1984. godine. Porijeklom je iz Novog Pazara. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Skoplju, a trenutno je na magistarskom studiju na istom fakultetu, na polju međunarodnog prava. Suvlasnica je finansijsko-pravnog konsaltinga “Nahla Konsalting” od 2006. godine. Volonterski angažman započinje od 2002. godine. Aktivno je učestvovala u brojnim humanitarnim misijama. Bila je u humanitarnoj misiji u Somaliji, u kampu Darfur, ali i pokretala humanitarne akcija za Palestinu, Siriju, Mijanmar, Bosnu itd. U 2007. godini pokreće kampanju za dobijanje prava da se muslimanke fotografiraju s mahramom u ličnim dokumentima. Zabrana koja je bila stara 60 godina ubrzo je ukinuta. Jedan je od osnivača Udruženja žena “Edu-Nisa”, koje se bavi afirmacijom i emancipacijom žene u društvu.

U makedonskom društvu poznata je u borbi za ljudska prava. Osnivačica je Udruženja “Legis” 2009. godine, koje se bavi humanitarnim radom, ali i zaštitom ljudskih prava. Aktivna je u zaštiti prava izbjeglica i migranata, muslimana, žena, borbi protiv islamofobije i diskriminacije, jednaku zastupljenost žena u društvu i dr. U posljednjih nekoliko godina učestvovala je na brojnim lokalnim i međunarodnim konferencijama. Prevela je nekoliko knjiga o islamu na makedonski jezik, a jedan je od prevodilaca Kur’ana na makedonski jezik. Kao članica i odskora predsjednica “Legisa”, radila je nekoliko istraživanja na polju migracija i prava izbjeglica, a njeni radovi objavljeni su u nekoliko naučnih publikacija. Posljednje istraživanje na kojem je radila kao dio Bošnjačkog istraživačkog centra “Lilium Bosniacum” jeste integracija Bošnjaka u makedonsko društvo.

Selma Rizvanović-Mandal rođena je 1981. godine. Diplomirala je ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Skoplju. Suvlasnica je finansijsko-pravnog konsaltinga “Nahla Konsalting” od 2006. godine. Jedan je od osnivača Udruženja žena “Edu-Nisa”, kao i bošnjačke NVO Bošnjački istraživački centar “Lilium Bosniacum”. Vanjski je savjetnik u Komisiji za odnose među zajednicama pri skopskoj Općini Čair. Borac je za položaj žene muslimanke u makedonskom društvu, kao i za bolji položaj bošnjačke zajednice u Republici Sjevernoj Makedoniji, posebno u oblasti implementacije nastave na bosanskom jeziku. Posebno polje interesiranja joj je islamsko bankarstvo.

STAV: Vaš aktivizam u nevladinom sektoru na vrlo značajnim temama zaista je impresivan i traje već 15-ak godina. Recite nam nešto o vašem zajedničkom aktivizmu?

RIZVANOVIĆ-MANDAL: Naš zajednički aktivizam počinje još od studentskih dana i traje sve do danas. Važno je reći da traje istim tempom rada, nismo se umorile i odustale, što je čest slučaj s aktivistima u borbi za razna prava, od općenito ljudskih preko nekih posebnih kategorija, do manjinskih i nacionalnih prava. Naravno, svaka od nas ima i svoja posebna polja zanimanja, Mersiha je veliki aktivista za ljudska prava, ja sam više fokusirana na obrazovanje na bosanskom jeziku, ali uglavnom djelujemo zajednički uz međusobne savjete i konsultacije.

Osim volonterskog rada na zajedničkim projektima u sklopu nevladinog sektora, mi smo i profesionalno vezani. Naime, mi smo vlasnice i radnice kompanije za računovodstvene i pravne usluge “Nahla Konsalting” već 13 godina. Ovu kompaniju smo zajedno pokrenule nakon završetka studija.

Mi smo i jedne od osnivača Udruženja žena “Edu-Nisa”, čiji je glavni cilj edukacija žena, a dajemo podršku ženi i porodici, nastojimo poboljšati kvalitet života i promovirati pozitivne vrijednosti u društvu. Organiziramo razne kurseve za profesionalno usavršavanje i dokvalifikacije, recimo kurseve za materijalno računovodstvo i administraciju, grafički dizajn, izradu nakita. Organiziramo i predavanja iz raznih oblasti, poput medicine, psihologije, kao i vjerska predavanja. Organiziramo promocije knjiga, bajramski program za djecu iz mekteba na bosanskom kao i rekreativne aktivnosti. Kao žena koja je svjesna jednog velikog savremenog zdravstvenog problema s kojim se susreću žene, a to je karcinom dojke, želim istaći da smo posvetili i tom pitanju pažnju i organizirali kampanju o podizanju svijesti o karcinomu dojke.

Sve nabrojano neophodno je svakoj ženi u današnjem društvu u kome, nažalost, ima puno devijacija u svim poljima. Naši projekti često su uključivali predavače iz Bosne i Hercegovine, a ovo udruženje prvo je udruženje žena u Republici Sjevernoj Makedoniji čiji se projekti odvijaju na bosanskom jeziku.

U vrijeme izbjegličke krize 2014/2015. godine, kada su izbjeglice s istoka bile u tranzitu kroz Makedoniju prema Evropi, dnevno i do 4.000 ljudi, bile smo direktno uključene u dostavu hrane, lijekova i odjeće na terenu u sklopu humanitarne NGO “Legis”, na čijem je čelu sada Mersiha. Mersiha je zaslužna i za donošenje Zakona o azilu, tako da su te izbjeglice postale vidljive za sistem i dobile svoja zakonska prava.

Kao jedne od osnivača nevladine organizacije Bošnjački istraživački centar “Lilium Bosniacum”, bile smo dio istraživačkog tima koji je publicirao i uradio istraživanje Integracija Bošnjaka u Makedoniji. Organizirali smo i izložbu fotografija i promociju knjige o rahmetli Aliji Izetbegoviću u saradnji s Muzejom “Alija Izetbegović” iz Sarajeva. Organizirali smo i posjete i prisustvovanja dženazama u Potočarima itd.

Među posljednjim, ali veoma uspješnim projektima koje smo realizirale jeste dvodnevni seminar o islamskom bankarstvu. To je ujedno prvo predavanje s takvom tematikom u našoj državi.

STAV: Na čemu je fokus u trenutnim aktivnostima? Šta je to čemu pridajete najveću pažnju?

SMAILOVIĆ: Fokus našeg trenutnog zajedničkog aktivizma jeste obrazovanje na bosanskom jeziku, gdje nailazimo na velike poteškoće, a na kojem polju, osim naših vrijednih učiteljica, nemamo ni političku, a skoro ni institucionalnu podršku. U toku je planiranje projekta “Istraživanje i analiza problema u implementaciji nastave na bosanskom jeziku u Republici Sjevernoj Makedoniji”.

Drugi projekt koji je u fazi organiziranja jeste promocija kulture i tradicije Bošnjaka kroz izložbu muzejskih eksponata i narodne nošnje. Smatramo da Bošnjaci nisu dovoljno predstavljeni u makedonskom društvu. Malo se zna o nama, našem jeziku i kulturi, a odgovornost vidimo i u našoj zajednici. Moramo nastupati samopouzdanije u predstavljanju svoje itekako bogate kulture, tradicije, kao i historije svog naroda na koju trebamo biti jako ponosni.

STAV: O vašem aktivizmu čulo se i dalje od granica Republike Sjeverne Makedonije. Čuli smo i za neke druge bošnjačke organizacije, odnosno organizacije koje se bave pitanjima prava Bošnjaka. U državama gdje manjinski narod iza sebe nema jaku političku stranku od krucijalne važnosti upravo je aktivizam u nevladinom sektoru. Jeste li zadovoljni razinom bošnjačkog aktivizma u Republici Sjevernoj Makedoniji?

RIZVANOVIĆ-MANDAL: Mi, Bošnjaci, u Republici Sjevernoj Makedoniji imamo aktivan nevladin sektor. Trenutno nam predstavlja izazov kako našu omladinu uključiti u projekte. Manjka više samoinicijative i kontinuiteta u aktivizmu. Materijalni uvjeti koji su neophodni za realizaciju projekta jesu svakako velika prepreka s kojom se suočavamo, kao i organizacije ostalih zajednica.

S obzirom na to da smo uvidjeli veliku potrebu za rješavanjem pitanja bošnjačke zajednice ovdje u Republici Sjevernoj Makedoniji, naše djelovanje smo u velikoj mjeri preusmjerili u tom pravcu, u oblast obrazovanja na bosanskom jeziku, zastupljenost Bošnjaka u državnim institucijama na centralnom i lokalnom nivou vlasti, kao i na kulturnu afirmaciju Bošnjaka.

STAV: Kakva je saradnja među bošnjačkim nevladinim organizacijama, ima li kulturnih dešavanja među Bošnjacima Republike Sjeverne Makedonije?

SMAILOVIĆ: Saradnja između bošnjačkih nevladinih organizacija postoji. Mogla bi svakako biti bolja. Posljednjih godina bošnjačke organizacije zajednički su organizirale velike centralne manifestacije u obilježavanju genocida u Srebrenici, kao i proslavu Dana Bošnjaka 28. septembra, koji je ujedno i državni praznik za Bošnjake koji žive u Republici Sjevernoj Makedoniji. Tu su uvijek i pokušaji da se ujedinimo u jednu asocijaciju ili vijeće. To je svakako potrebno jer bez ujedinjavanja malih bošnjačkih organizacija ne mogu se rješavati krucijalno važna pitanja za Bošnjake i njihov status u društvu.

STAV: Spominjete borbu za uvođenje bosanskog jezika u nastavu, ima li rezultata?

RIZVANOVIĆ-MANDAL: Jezik je jedan od osnovnih elemenata identiteta jednog naroda, a osjećamo da ga ovdje među našom omladinom polahko gubimo, zaboravljamo. Bošnjaci u Republici Sjevernoj Makedoniji porijeklom su iz Sandžaka, doseljeni 50-tih godina prošlog stoljeća. Iako smo zadržali svoj jezik, sa sandžačkim dijalektom, koji njegujemo u svojim domovima, veoma smo podložni asimilaciji, posebno naša omladina. I ako nešto više ne poduzmemo na polju obrazovanja, taj je proces neizbježan. Pokrenuli smo zajedničku inicijativu bošnjačkih nevladinih organizacija o promjeni pogrešnog naziva bošnjački jezik u formularima za putne isprave, kao i preimenovanje iz eksperimentalne u redovnu nastavu na bosanskom jeziku. Bošnjaci u Republici Sjevernoj Makedoniji dobili su pravo na obrazovanje na svom maternjem jeziku još od 2011. godine, ali kao eksperimentalna nastava u dvije osnovne škole. Ta eksperimentalna nastava, bez potrebnih uvjeta za rad, ostavljena na snalažljivosti naših učiteljica, trajala je šest godina, sve do 2017. godine, kada smo dobili rješenje o redovnoj nastavi u obrazovanju.

STAV: Imate li saradnju s drugim vladinim i nevladinim organizacijama?

SMAILOVIĆ: Saradnja s ostalim organizacijama najviše je na polju humanitarnog rada, posebno u projektima pomoći izbjeglicama. Tada smo ostvarili saradnju sa svjetski poznatim organizacijama, kao i s lokalnim nevladinim i vladinim organizacijama. Bili smo dio inicijative da se desetak ženskih nevladinih organizacija ujedine u zajedničkim velikim humanitarnim akcijama, kao što je prikupljanje pomoći za izgradnju bunara u Somaliji, pomoć za Palestinu i pomoć djeci iz Sirije.

STAV: Imate li podršku države za svoje aktivnosti?

RIZVANOVIĆ-MANDAL: Sadašnja vlast pokazala je više sluha za bošnjačka pitanja od prethodne, posebno što se tiče obrazovanja. Bošnjačke organizacije imaju institucionalnu podršku u projektima iz oblasti kulture. Ostvarujemo saradnju s ministarstvima i državnim agencijama. Posebnu podršku imamo od Agencije za ostvarivanje prava zajednica ispod 20% i njenim zamjenikom direktora koji je Bošnjak. Saradnju na polju veće zastupljenosti Bošnjaka u institucijama, posebno na važnim pozicijama, očekujemo i od zamjenika ministra za politički sistem i odnose među zajednicama. To je novoformirano ministarstvo, a zamjenik ministar odskora je Bošnjak. Bošnjacima u Republici Sjevernoj Makedoniji treba i jaka politička partija, jer se ovdje institucionalni problemi rješavaju samo političkom voljom, preko političkih pregovora.

STAV: Imate li saradnju s bošnjačkim organizacijama u Bosni?

SMAILOVIĆ: Jedan od glavnih naših ciljeva jeste i povezivanje Bošnjaka Republike Sjeverne Makedonije s Bošnjacima i bošnjačkim institucijama u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, ali i općenito regiji. U posljednjih par godina osjeća se to regionalno povezivanje Bošnjaka, što nas posebno raduje. Bošnjaci Republike Sjeverne Makedonije odnedavno su i dio regionalne mreže bošnjačkih nacionalnih vijeća. Uglavnom, dijelimo iste probleme, što znači da rješenje problema možemo zajedno tražiti. Naše udruženje ostvarilo je odličnu saradnju s Udruženjem “Mladi muslimani” i s Muzejom “Alija Izetbegović” iz Bosne i Hercegovine, kao i sa ženskim organizacijama iz Bosne i Hercegovine.

 

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!