fbpx

Blagajski tobdžija duže od 15 godina označava vrijeme iftara

Put do Stjepan-grada nije idealan. Zahtijeva dobru fizičku pripremljenost i spretnost. Senadin je inače građevinski radnik, uvijek u dobroj kondiciji pa mu penjanje strmim, kamenitim puteljkom nikad nije predstavljalo problem.

 

Oglašavanje mujezina i paljenje kandilja na minaretima džamija u blagajskom kraju svakog ramazanskog predvečerja signal su za Senadina Ćatića, koji pritiskom na prekidač sa Starog ili Stjepan-grada ispaljuje iftarski top.

Plemenitim poslom svakog mubarek mjeseca bavi se duže od petnaest godina. Pomažu kad zatreba brat, supruga i sestra, a do Stjepan-grada često ih prati i šestogodišnja kćerka. Za obavljeni posao svake godine na kraju ramazana biva nagrađivan iznosom nešto manjim od prosječne bosanskohercegovačke plate.

“Osjećaj je na kraju svakog ramazana i uoči Bajrama veoma lijep. Zadatak koji mi je povjeren sam zavolio i najiskrenije to ne radim zbog novca koji dobijam, iako iznos uvijek dobro dođe. Smatram da svakog ramazana činim dobru stvar za grad, komšije, vjernike, za džemat”, govori Ćatić u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

Prije njega u postratnom vremenu nakratko su isti posao radila dvojica sugrađana. Na kraju je zadatak povjeren Senadinu.

“Ranije je bio nešto drugačiji sistem ispaljivanja. Prije petnaest godina sugrađanin Sejo Salčin upitao me je da li želim raditi ovaj posao tokom ramazana, a ja sam sa zadovoljstvom pristao. Svake godine pred početak svetog mjeseca dobijem sve što je potrebno za predstojećih 30 dana. Zadatak nije komplikovan. Ne smatram ga ni opasnim po mene ili nekoga drugog. Rukovanje je jednostavno, tu su daljinski upravljač, kabl, dugme za ispaljivanje”, navodi dalje Senadin.

Put do Stjepan-grada nije idealan. Zahtijeva dobru fizičku pripremljenost i spretnost. Senadin je inače građevinski radnik, uvijek u dobroj kondiciji pa mu penjanje strmim, kamenitim puteljkom nikad nije predstavljalo problem.

“Privatnim automobilom dolazim do mjesta do kojeg je moguće voziti. Danas je lakše nego ranijih godina dok lokalni put prema Starom gradu nije bio asfaltiran. Do kule se ide pješice. Ponekad me sačekaju prijatelji iz grada i prave mi društvo. Inače, ispaljujem uvijek sa istog mjesta na staroj kuli Herceg-Stjepana. Pored malog topa godinama se vijori velika zastava Bosne i Hercegovine”, kaže Ćatić na kraju.

Društvo Senadinu prilikom naše posjete pravile su radne kolege koje mubarek dane provode u Hercegovini, a inače su iz Zavidovića. Te su večeri ostvarili želje i iftarili u Starom-gradu Blagaj, jednom od najdragocjenijih nacionalnih spomenika države Bosne i Hercegovine.

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI