Porodice žrtava stradalih na Korićanskim stijenama prije 28 godina i dalje tragaju za pravdom, javlja Anadolu Agency (AA).

Naime, 21. augusta 1992. godine pripadnici VRS-a su na Korićanskim stijanama ubili više od 200 logoraša nekadašnjih prijedroskih logora, koje su navodno poveli s namjerom da ih razmjene. Umjesto na razmjeni oni su završili u provaliji dubokoj 300 metara, gdje su u ekshumacijama pronađene njihove kosti.

Inače, na Korićanskim stijenama danas je obilježena 28. godišnjica stradanja prijedorskih i kotorvaroških Bošnjaka i Hrvata.

Shodno preporukama kriznih štabova vezano za pandemiju COVID-19 ovogodišnje obilježavanje realizovano je uz znatno manji broj učesnika i zvanica u odnosu na prethodne.

Program je stoga bio reduciran. Odata je počast nedužno stradalim učenjem Fatihe, minutom šutnje i bacanjem ruža i cvijeća niz stijene sa simbolom – jedna ruža, jedan život.

“Ovo je jedna od 500 lokacija na kojima su ekshumirani posmrtni ostaci ubijenih Prijedorčana koji su ubijeni u periodu od krajem maja do 21. augusta 1992. godine. Nismo pronašli sva tijela. Nažalost i to je ono što najviše boli porodice. Ni sve žrtve sa Korićanskih stijena nisu identifikovane u posljednjim ekshumacijama koje su ovdje vršene. Posmrtni ostaci su u hali Šejkovaća u Sanskom Mostu, čekaju na proces identifikacije. Radi se o sitnim kostima i taj proces će malo duže trajati. Ali, bitno je da je pronađeno bilo koliko i bilo šta da porodice dobiju taj konačni smiraj jer tragati za nekim i dobiti taj strah da nikada nećete pronaći, u nekom momentu porodice više zaboli od samog gubitka tog člana porodice. Procesi su u toku. Prijedor je grad koji ima najviše osuđenih ratnih zločinaca, vlastitih građana. Mi imamo sada oko 60 presuda”, kaže Mirsad Duratović, predsjednik Saveza logoraša Regije Banja Luka.

Na Korićanske stijene svake godine dolazi i Teufik Kulašić, koji je na tom mjestu izgubio brata.

“Ovdje se radi, konkretno, u mene o bratu rođenom koji je najstariji u mojoj familiji. Njega je povukla želja da se sastane sa svojom familijom, sa svoja dva sina, a bili smo zajedno u logoru u Trnopolju. On se uspio ugurati u taj konvoj koji je imao ono obećanje da ide na nekakvu slobodnu teritoriju. Pa su onda njih muške izdvojili iz tog konvoja, vojno sposobne da idu na nekakvu razmjenu. Sve su to bile ratne, agresorske podvale. I onda se dovedu ovdje i masovno streljaju, civili. Na području gdje sam ja protjeran nije bilo rata, u Prijedoru 92’ nije bilo rata”, kaže Kulašić.

Na Korićanske stijene svake godine dolazi i Munevera Avdić, potpredsjednica organizacije poginulih boraca i nestalih osoba opštine Kotor Varoš.

“Mi smo suorganizatori današnje manifestacije i obilježavat ćemo to dok god smo živi i dok god ne pronađeno sve ijednog onoga koga porodice i organizacije traže. Pravda nikad dostižna nije, ali mi moramo biti koliko toliko zadovoljni. Neka se dokaže da je bio zločin, da je urađen zločin, da je urađen genocid, da su ljudi razne torture pretrpili”, navela je Avdić.