“Kazahstan gleda na Bosnu i Hercegovinu kao na most u jugoistočnom dijelu Evrope. I ne samo to. Narod u Bosni razlikuje se od ostalih naroda u regiji i dosta je sličan našem narodu. Iskreno se nadam da će ova knjiga biti interesantna čitaocima u Bosni i Hercegovini. Kazahstanska poslovica kaže: ‘S mnogo prijatelja i putevi vam se šire’”

Piše: Edib KADIĆ

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

U Sarajevu je promovirana knjiga Era nezavisnosti Nursultana Nazarbayeva, predsjednika Republike Kazahstan. Promocija je upriličena povodom 27. godišnjice nezavisnosti Kazahstana, a promovirali su je Tolezhan Barlybayev, ambasador Kazahstana za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru sa sjedištem u Zagrebu, Anel Dizdarević, počasni konzul Kazahstana u Bosni i Hercegovini, i profesor Hilmija Bajgorić, dugogodišnji bosanskohercegovački diplomat i urednik ove knjige.

Na početku promocije istaknuto je da je Kazahstan uspješna država koja je, pod vodstvom svog dugogodišnjeg predsjednika, uspjela izgraditi multinacionalno društvo i ekonomiju u stalnom razvoju. “Radimo na realizaciji plana od stotinu koraka. Želimo stvoriti globalno jaku i socijalno osjetljivu državu. Ključ uspješnog razvoja Kazahstana leži u jedinstvu našeg naroda i mirnom suživotu 120 različitih nacionalnosti. Era nezavisnosti nije obična knjiga već sveobuhvatni pokazatelj uspjeha Kazahstana za relativno kratak period nezavisnosti. Iako knjiga odražava predsjednikov pogled na najnoviju historiju, njen fokus usmjeren je ka kazahstanskom modelu razvoja i njegove budućnosti. Posvećena je kazahstanskom narodu koji će u budućnosti ići svojim vlastitim putem”, rekao je Barlybayev u uvodnom obraćanju.

Kazahstan se nalazi u srcu Evroazije i deveta je najveća zemlja na svijetu. Najveća je zemlja na svijetu bez izlaza na more. “To je zemlja u kojoj su se rodile jabuke i tulipani i u kojoj je čovjek prvi put pripitomio konja i devu. Upravo je iz Kazahstana čovjek prvi put odletio u svemir, a to je i država koja ima najdužu kopnenu granicu na svijetu od 7.500 kilometara. Naša vanjska politika otvorena je i miroljubiva, Kazahstan se dobrovoljno odrekao nuklearnog oružja. Kazahstan ima dobre odnose kako sa zemljama s istoka, tako i sa zemljama sa zapada. Izgradili smo dobre odnose i s Rusijom i Kinom, a posebnu pažnju posvećujemo razvijanju dobrog odnosa s državama centralne Azije, s kojima dijelimo sličnosti u kulturi, tradiciji i jeziku”, pojašnjava Barlybayev, te dodaje da Kazahstan gleda na Bosnu i Hercegovinu kao na most u jugoistočnom dijelu Evrope.

“I ne samo to. Narod u Bosni razlikuje se od ostalih naroda u regiji i dosta je sličan našem narodu. Iskreno se nadam da će ova knjiga biti interesantna čitaocima u Bosni i Hercegovini i ovom prilikom želim svima zahvaliti i zaželjeti vam puno sreće i uspjeha. Kazahstanska poslovica kaže: ‘S mnogo prijatelja i putevi vam se šire’”, zaključio je Barlybayev.

Anel Dizdarević, počasni konzul Kazahstana u Bosni i Hercegovini, na početku svog izlaganja istakao je da je proteklih deset godina živio u Kazahstanu, te da će zbog toga njegovo obraćanje biti emotivno i iz vlastitog iskustva.

“Veoma je teško u nekoliko stranica bar djelomično približiti neopisivu ljepotu Kazahstana, energiju naroda i njihovu strast za životom, kao i tu hansku, nomadsku ljudsku širinu kazahstanskog čovjeka koja je davno zaboravljena i nije nikad oživljena. Kazahstan je zemlja koja se ne može doživjeti turistički, Kazahstan se mora živjeti. U njoj nijedan turistički putnik neće ostati ravnodušan. Sve ljepote ove divne zemlje, sva bogatstva, nafta, plin, pšenica, zlato itd. nemjerljivi su i ništavni u usporedbi s najvećim bogatstvom Kazahstana, njegovim narodom. Tu sinergiju, energiju, osmijeh, zvuk kazahstanskog naroda nećete nigdje doživjeti”, poručio je Dizdarević, te se prisjetio riječi izvjesnog hrvatskog novinara koji je, ne tako davno, a vjerovatno uslijed nedovoljno dobrog poznavanja Kazahstana, napisao da su “‘prevelike civilizacijske i kulturološke razlike da bi druženje uspjelo’, aludirajući na razlike između azijskih i evropskih rasa, tj. u ovom konkretnom slučaju između Kazaha i Rusa.

Dugo sam mislio da repliciram i uđem u diskusiju s dotičnim i dotičnima, jer sam nekako preskakao demokratske, političke ili slične osude Kazahstana pripisujući to medijskom ovisnošću i neznanju i da objasnim gospodinu kardinalno pogrešno napisanu rečenicu. Ipak sam se odlučio da želim ljubomorno čuvati te mirise Kazahstana za sebe. Isto se ponašam i danas kad mojim prijateljima i poznanicima pokušavam opisati Kazahstan, uvijek ostavljam veliki dio samo za sebe, možda zato jer se, ponavljam, Kazahstan mora živjeti. To je zemlja s više od 120 nacija i narodnosti, bez nacionalnih, etničkih i sličnih sukoba, raznih genetskih kodova, vjerskih i etničkih rasa i stoga odgovorno tvrdim da spomenuto od navedenog novinara nikako ne karakterizira Kazahstan.”

Kada je riječ o Nazarbayevu, Dizdarević kaže da je predsjednik Kazahstana u ključnim momentima preuzeo odgovornost i, poput njegovih predaka, koji su prije 550 godina osnovali Kazahsko hanstvo, vodio je i odveo svoj narod u svijetlu budućnost. “Zbog toga je zaslužio svoje mjesto u pisanju stranica historije kazahstanskog naroda, Kazahstana, kao i svjetskog razvoja i politike u 20. i 21. stoljeću. Sretan sam i ispunjen što sam bio i jesam dio tog doba, te se nadam da će vam ova knjiga približiti veličinu i širinu kazahstanskog naroda, Kazahstana i predsjednika Nursultana Nazarbayeva.”

Hilmija Bajgorić kazao je da je za ispravno razumijevanje poruka ove knjige potrebno poznavati određene činjenice o Kazahstanu. “Teško je i pretpostaviti u kakvoj je teškoj situaciji bio Kazahstan 16. decembra 1991. godine. U momentu proglašenja nezavisnosti Kazahstan nije imao organiziranu vojsku, a u tom momentu trebalo je biti spreman braniti svoju zemlju. Osim toga, u Kazahstanu su bile skrivene stotine ruskih raketa velikog dometa s nuklearnim bojevim glavama. Kazasi nisu ni znali obim ovog arsenala jer je to bila strogo čuvana tajna SSSR-a. Sjedište svemirskog programa bilo je tu i pod apsolutnom kontrolom Sovjetskog Saveza.

Od ranije su se vukli granični sporovi s Kinom. Privreda je bila poprilično nerazvijena. Kazahstan je bio poljoprivredna baza za velika preduzeća širom Rusije. Pred raspad SSSR-a situacija u Rusiji bila je haotična. Tenkovi na ulicama Moskve, pokušaj vojnog puča, privreda u beznadežnoj situaciji. Država štampa rublje i taj bezvrijedni novac gura u Kazahstan izazivajući nedostatak robe i ogromnu inflaciju. Eto, u takvoj situaciji Kazahstan pravi odlučan korak i proglašava nezavisnost i suverenitet na svojoj teritoriji i odvajanje od SSSR-a. Pokušavam razumjeti tu političku situaciju i tu veliku hrabrost jedne nacije. U tom trenutku, na veliku sreću Kazahstana, na čelu zemlje bio je predsjednik Nursultan Nazarbayev. Još deset ovakvih knjiga ne bi moglo da naglase značaj te ličnosti u historiji Kazahstana”, poručuje Bajgorić.