fbpx

Utjecaj nauke na oblikovanje naših političkih paradigmi

Esad Zgodić: Naučnici i upravljanje državom, “Slovo bosansko”, Sarajevo, 2020. godine, 1.295 stranica

 

 

Piše: Hamza RIDŽAL

Nedavno je u izdanju Slova bosanskog u Sarajevu publicirana trotomna studija Naučnici i upravljanje državom dr. Esada Zgodića. Riječ je o nesvakidašnjem djelu koje svojim holističkim pristupom nastoji objasniti političke, naučne, pa i društvene silnice koje oblikuju svijet naše današnjice. Zgodić objašnjava da je centralni pojam savremenog doba, pojam kojim se nastoji presudno odrediti naše sveukupno iskustvo – pojam nauke: “Ako i nije u cijelosti savremeno doba – doba punog respekta i vladavine nauke jeste ono, ipak, doba relevantnog, a ne marginalnog, involviranja nauke u svijet života pa s pravom tvrdi Karl Sagan kako ‘…nema puta unatrag…’ (Sagan, 2000: 26.), ljudi su ‘…čvrsto vezani uz znanost…” (Sagan, ibid.: 26.), bit će čovječanstvu bolje ako se ona dobro iskoristi, a kada se ‘…na kraju sporazumijemo s njom i u potpunosti prepoznamo njenu ljepotu i moć, vidjet ćemo, u duhovnim kao i u praktičnim stvarima, da smo napravili pogodbu koja je za nas jako korisna.’ (Sagan, ibid.: 26.) Historijski procesi s kojima se sudbina savremenih društava povezuje s razvojem nauke – nepovratni su pa, otuda, i Jacob Bronowski potencira: ‘Buduće društvo ne možemo zamisliti bez znanosti.’”

Ustvrdivši da smo čvrsto vezani za nauku i da nema puta unatrag, Zgodić razmatra modalitete utjecaja nauke na oblikovanje naših političkih paradigmi, pitajući se šta sve korisno ona donosi, ali i koliko ograničava druge forme saznanja. Na tragu ovih pitanja autor piše trotomnu studiju čiji je fokus na razotkrivanju sprege između nauke i politike. Da bi ispitao u kakvom su odnosu moć i znanje danas, Zgodić zalazi u analizu toliko širokih tematskih okvira da ta tematska disperzivnost dovodi u pitanje i samu mogućnost da sve obrađene teme budu dijelom jedne knjige.

Na ovakve sumnje navodi i površan uvid u sadržaj i nazive poglavlja Zgodićeve studije: nauka i racionalizacije politike, vrijednosti: svrhe i etika nauke, normativne zamisli: dobra država, klimatska politika, reproduktivna politika, energetska politika: konsenzus i disenzus, geopolitika: sukobi oko vode, demografska politika: rast stanovništva i sterilizacija, sekularna politika: naučnici i religija, politika sigurnosti: nadziranje i kontrola uma, poljoprivredna politika: GM hrana i alternative, radna politike: vještačka inteligencija i robotizacija…

Ovu široku tematsku platformu na okupu drži autorov snažan kritički glas i aktualnost tema kojima se bavi. U rasprave o navedenim temama uključuju se političari, državne vlasti, ideolozi korporacija, etički odbori, nevladine organizacije i građanski pokreti, protukorporacijske grupe, mediji, religijski autoriteti, poljoprivrednici, laici i stručnjaci. Baveći se ovim temama, Zgodić izražava sumnju u deklariranu spoznajnu moć savremene nauke. Bezrezervno oslanjanje na nauku, s jedne, i “naučne” spoznaje koje jedna drugu isključuju – kao što je to slučaj u “naučnim” tvrdnjama o GM hrani, naprimjer – s druge strane, umnogome doprinose našoj zbunjenosti i bezizlazu.

Građanstvo, smatra Zgodić, nekada teško može uočiti što je tačno na djelu pa je zbog toga izloženo tegobnoj presiji zabluda, konfuzija i dezorijentacije. Kroz djelovanje mutnih sprega države, kapitala, njihovih ideoloških aparata, dirigiranih medija i naučnika, građanstvo postaje objekt bezobzirne manipulacije, pa je teško, ako ne i nemoguće, donositi neophodne odluke i razložno rasuđivati u dirigiranom svijetu identifikacija neke informacije ili nekog saznanja kao naučne istine. Stoga je važno, smatra Zgodić, razumjeti odnos politike i nauke, budući da se iz tog odnosa nerijetko rađaju naši “zdravorazumski” sudovi.

Moćnom argumentacijom i pozivanjem na relevantne izvore autor jasno dokazuje vlastita stajališta, i to čini toliko uvjerljivo da je teško polemizirati s bilo kojim poglavljem ispisanim u ovoj studiji (dovoljno je reći da je bibliografija literature na koju se autor poziva ispisana na čak šezdeset stranica!). Stoga bi – ma koliko ova knjiga pomjerila naše vidike i uzdrmala same temelje našeg svijeta –  bilo pogrešno reći da se autor bavi teorijom zavjere. Međutim, ne bismo pogriješili ako bismo rekli da se bavi zavjerom teorije.

 

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!