Sredinom mjeseca juna, višedecenijska radoznalost Petrovčanina Siniše Mrđe urodila je plodom, te ga natjerala da zajedno s dvoje prijatelja, speleologa iz Banje Luke, prvi put zaviri u jamu o kojoj do tada ništa nije znao

Piše: Fahrudin VOJIĆ

Smješteno oko sedam kilometara sjeverno od Bosanskog Petrovca, u samom srcu Grmeča, selo Smoljana selo je otvorenog tipa, rasprostranjeno po obroncima Grmeča i na zapadnoj strani Bravskog polja. Okruženo je šumom, zbog čega je život ondašnjih ljudi uvijek bio vezan za nju. Rijeka Smoljana ponornica je i izvire ispod Mlinske grede. Tako ga je u knjizi Bjelajsko polje i Bravsko opisao Petar Rađenović daleke 1923. godine.

Vejsil Ćurčić u tekstu pod nazivom Starine iz okoline Bosanskog Petrovca, koji je objavljen u Glasniku Zemaljskog muzeja 1902. godine, navodi da u Smoljani postoje ostaci gradina iz rimskog doba. Jedna je Gradina Risovača, druga na Đelinu vrhu, treća kod Brankovića stana, piše Ćurčić.

Mesihović u svojoj obimnoj studiji Antiqvi homines Bosnae, koja je objavljena 2011. godine, navodi da postoje historijski tragovi koji ukazuju na to da je ovaj kraj bio naseljen od jednog ogranka slavenskog naroda Smoljana. Taj slavenski narod na Balkan doselio se iz prostora današnje istočne Njemačke i pripada Polapskim Slavenima.

Upravo na ovom terenu nedavno je otkrivena Riponjina jama, za koju se vjeruje da spada u red najstarijih pećina u Evropi, ali to struka još mora potvrditi.

Sredinom mjeseca juna, višedecenijska radoznalost Petrovčanina Siniše Mrđe urodila je plodom, te ga natjerala da zajedno s dvoje prijatelja, speleologa iz Banje Luke, prvi put zaviri u jamu o kojoj do tada ništa nije znao.

“Ta jama mi je skoro pa u dvorištu. U blizini imam vikendicu. Još dok sam bio dijete, moj djed mi je govorio da tamo ne idem jer ima jedna jama. Zato me je još od djetinjstva uvijek vukla želja da tu uđem. Prilazio sam, vidio da ima rupa, ali dosad nisam silazio”, kaže Mrđa, član lokalnog kluba ekstremnih sportova “Crni vrh”.

Pećina je nepoznata i još uvijek do kraja neistražena, a prije nekoliko dana u njoj je Petrovčanin Mrđa zajedno sa speleolozima društva “Ponir” iz Banje Luke, Sinišom Popadićem, Aleksandrom Peganom i kamermanom Radio-televizije Unsko-sanskog kantona Amirom Nuspahićem, te još dvoje speleologa iz Beograda, vršio istraživanje. Ovi hrabri momci nedavno su otkrili jamu u koju do sad nije kročila ljudska noga, a koja sadrži nevjerovatno prirodno bogatstvo stalagmita i stalaktita još neistraženih.

“Išli smo da napredujemo kroz kanal gdje smo stigli posljednji put i radili smo crtanje. U jednom trenutku pomislili smo da smo došli do kraja, međutim, u kanalu postoje još dva odžaka koja treba popeti, tako da jama ide dalje. Ispod vertikale postoji još jedna particija koju nismo ni pipnuli, jer nismo počeli da radimo dolje. To je vertikala od nekih 20 metara dubine, po procjeni, ali dok je ne izmjerimo, ne znamo tačnu dubinu, pa ćemo vidjeti šta je. U svakom slučaju, postoje i gornji horizonti stari koje smo vidjeli u pećini i trebalo bi sve to dalje i dublje istraživati”, kaže Aleksandar Pegan, član speleološkog društva “Ponir” Banja Luka.

Ovi hrabri istraživači pomoću konopca su se spuštali u jamu u dubinu od oko 50 do 70 metara vertikalno i tu zatekli tri nivoa, a na svakom od njih, vjeruju, krije se mnoštvo ukrasa.

“Na osnovu mjerenja koja smo do sad izvršili, stigli smo do 120 metara dubine, ali ćemo tačno znati kada bude sve preračunato i urađeno do kraja, te bude izrađen i nacrt. Trenutno imamo dio od 200 metara pećine koje smo premjerili i nacrtali i 75 metara visinske razlike. Zanimljivo je da je pećina puna speleološkog nakita i da se krećete po velikom zaljevu širine 7 metara i dužine, po našoj slobodnoj procjeni, 350 metara. U pećini smo zatekli bigrene kade (to su udubljenja oivičena kamenim zidovima u kojima se nakuplja voda), pećinske korale, stalagmite (ukrasi koji vise sa stropa li zidova pećine) i stalaktite (ukrasi koji rastu s poda prema stropu, a nastaju zbog kapanja mineralnih otopina i taloženja vapnenca), a na jednom mjestu smo čak vidjeli i heliktite (formacije koje nastaju u vapnenačkim pećinama vijugavih ili pravokutnih oblika), što daje naznaku da je na jednom mjestu u prošlosti postojao i drugi ulaz u pećinu, jer se heliktiti javljaju prilikom velikog strujanja zraka kroz pećinu. Pećina je zahtjevna za raditi, ovaj prvi dio je vertikalan, a poslije toga se krećete po strmom terenu bigrenim kadama. U daljnjim istraživanjima ćemo znati više o pećini”, kaže Pegan.

U samom objektu postoji specifičan stub visine dvadesetak metara. Ukrašen je s draperijama. Istraživanje bi trebalo nastaviti i na ostatak jame, kažu iz speleološkog kluba “Ponir” i dodaju kako ne mogu znati koja je pećina najstarija na svijetu dok ne urade daljnja istraživanja. Ističu kako je moguće napraviti istraživanje, ali to zahtijeva velike investicije i mukotrpan rad koji bi trajao godinama.

Riponjina jama već je odranije poznata ovdašnjem stanovništvu, a takvih jama, tvrde mještani, ima još u Smoljani i na području ovih kraških područja. Međutim, niko nije mogao znati da se u njezinoj utrobi kriju sve ove nevjerovatne stvari. Ekspedicija koja je tokom proteklih dana istraživala ovu pećinu vjeruje kako niko prije njih nije ušao u Riponjinu jamu, osim možda istraživači u vrijeme Austro-Ugarske, koja je mnogo ulagala u takve stvari. Jedini trag prisustva nekog vanjskog svijeta u pećini bio je kostur vuka kojeg su pronašli. Uočili su i granatu, vjerovatno iz Drugog svjetskog rata, za koju se vjeruje da su je tadašnja djeca pronašla i bacila u jamu.

S obzirom na to da je područje Unsko-sanskog kantona bogato prirodnim ljepotama i kulturno-historijskim vrijednostima, te da je turizam najperspektivnija grana razvoja ovog kraja, nameće se pitanje da li će tek otkrivena Riponjina jama biti stavljena u funkciju turizma i turističke ponude Unsko-sanskog kantona.

Prema riječima Dejana Prošića, načelnika Općine Bosanski Petrovac, radi se o fascinantnom otkriću, koje je od centra ove općine udaljeno oko 15 kilometara, a vijest da je ova pećina otkrivena kod načelnika Prošića budi nadu i radost u bolje sutra Bosanskog Petrovca. “Zašto to ne iskoristiti kao turistički potencijal? Mi kao Općina imamo javni poziv za nevladine organizacije, odnosno unapređenje turističke ponude. U razgovoru s ovim planinarima dogovorili smo da oni apliciraju na taj poziv, za prva inicijalna sredstva, da se ta pećina, odnosno jama ispita”, kaže Prošić.