fbpx

Sud legalizirao diskriminaciju bošnjačke djece

Okružni sud Banja Luka odbacio je žalbu roditelja bošnjačke djece iz Vrbanjaca i potvrdio presudu Osnovnog suda Kotor Varoš da u OŠ “Sveti Sava” djeca povratnika Bošnjaka, iako uče samo srpski jezik, srpsku književnost, srpsku historiju... nisu diskriminirana

Piše: Jakub SALKIĆ

 

Djeca Bošnjaka povratnika u Vrbanjcima kod Kotor‑Varoši u Republici Srpskoj, iako uče srpski jezik, srpsku književnost, srpsku historiju, srpsku geografiju… nisu diskriminirana. Tako kaže u presudi Okružni sud Banja Luka, koji je odlučivao o žalbi roditelja bošnjačke djece iz Vrbanjaca na presudu Osnovnog suda u Kotor‑Varoši. Zvuči nevjerovatno, ali je, eto, istinito.

Ovo potvrđuje riječi bijeljinskog advokata Boška Tomića, koji je nedavno u izjavi za Stav ustvrdio da je analizom pravnih postupaka u RS-u posljednjih godina došao do zaključka da niko, baš niko do sada, nije dobio sudski spor u RS-u protiv entiteta Republika Srpska. Istini za volju, Osnovni sud iz Kotor‑Varoši jeste donio jednu presudu u kojoj je utvrdio postojanje diskriminacije i obavezu OŠ “Sveti Sava” Kotor‑Varoš da uvede nacionalnu grupu predmeta za bošnjačku djecu u područnoj školi u Vrbanjcima, ali, nažalost, u istoj presudi navedeno je da su roditelji, navodno, zakasnili s tužbom. Nakon toga je ekspresno promijenjeno sudsko vijeće i ovaj sud više nikada nije presudio u korist bošnjačke djece, a slučaj je tri puta bio na Osnovnom sudu. Ko se drzne da presudi protiv RS-a, doživljava takvu sudbinu.

Dokle ide “nasilje” prema onima koji se drznu da traže svoja prava u RS-u, pokazuje još jedan primjer iz Vrbanjaca. Naime, roditelji su, dok se ne uvede nacionalna grupa predmeta, ispisali djecu iz OŠ “Sveti Sava”, a zauzvrat, RS im je ukinuo dječiji doplatak. Bez obzira na činjenicu što je većina djece rođena u Vrbanjcima i ondje ima stalno prebivalište, dječijeg doplatka nema. To je, kako tvrde roditelji, odmazda za sudski postupak koji vode protiv RS‑a i OŠ “Sveti Sava”.

6.750 maraka sudskih troškova

Zato, bilo bi pošteno od samostalnog poslanika u Narodnoj skupštini RS-a Darka Banjca, koji neće da se odazove pozivu Tužilaštva BiH da da izjavu u vezi s održanim referendumom o danu RS-a, jer mu ni treći poziv nije upućen na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, te stoga smatra da institucije BiH ne poštuju srpski narod, da se na isti način u NSRS-u bori za prava i drugih obespravljenih, u konkretnom slučaju djece bošnjačkih povratnika u RS. Zašto Banjac i aktualna vlast u RS-u nisu pošteni prema drugima, kao što traže da drugi budu pošteni prema njima? Ali Banjac je samo jedan primjer, jedan od hiljada onih koji se bore samo za sebe, a plaćeni su da se bore za bolje uvjete života svih građana.

Odbijanjem žalbe na presudu Osnovnog suda Kotor‑Varoš, vijeće sudija Okružnog suda Banja Luka, kojeg čine Borislav Trifunović, Amir Kapetanović i Milan Blagojević, potvrdilo je presudu i ona je postala pravosnažna. Roditelji djece iz Vrbanjaca, tužitelji, dužni su u roku od trideset dana prvotuženoj, Republici Srpskoj, nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.750 maraka. Za roditelje, uglavnom nezaposlene, to je visok iznos, ali kako kažu, platit će. No, neće stati u borbi za prava svoje djece.

Tužbeni zahtjev roditelja djece iz Vrbanjaca, koji je Osnovni sud u Kotor‑Varoši odbio 14. decembra 2015. godine, a presudu potvrdio i Okružni sud Banja Luka 9. novembra 2016. godine, glasio je: “Utvrđuje se da su tuženi (Republika Srpska i OŠ ‘Sveti Sava’) onemogućavanjem, ograničavanjem i isključivanjem uvođenja nacionalne grupe predmeta po bosanskom nastavnom planu i programu Zeničko-dobojskog kantona u FBiH (bosanski jezik i književnost, historija, geografija, priroda i društvo) kao i onemogućavanjem, ograničavanjem i isključivanjem zapošljavanja ili angažovanja nastavnika povratnika na ovim predmetima u odnosu na malodobne tužioce kao i druge učenike bošnjačke nacionalnosti, koji su upisani i pohađaju OŠ ‘Sveti Sava’ Kotor Varoš, te propuštanjem poduzimanja radnji kojima bi se osiguralo uvođenje nacionalne grupe predmeta po bosanskom planu i programu, kao i zapošljavanja i angažovanja nastavnika povratnika na ovim predmetima u OŠ ‘Sveti Sava’, kao i onemogućavanjem i ugrožavanjem priznavanja, uživanja i ostvarivanja na ravnopravnoj osnovi prava i sloboda tužilaca u oblasti obrazovanja i prava tužilaca kao djece, povrijedili pravo tužilaca na jednako postupanje.

Nalaže se tuženima da solidarno izvrše radnje kojima će se ukloniti diskriminacija i njene posljedice i obezbijediti pravo tužitelja na jednako postupanje, na način da će se tužiocima uvesti nacionalna grupa predmeta po bosanskom nastavnom planu i programu, te obezbijediti i provesti zapošljavanje ili angažovanje nastavnika povratnika na ovim predmetima, sve u OŠ ‘Sveti Sava”’ u roku od 30 dana od dana prijema presude”.

 Zakon na papiru nije diskriminatoran

Roditelji bošnjačke djece iz Vrbanjaca u žalbi na presudu Općinskog suda ukazali su da su u pogledu prava iz Privremenog sporazuma o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika od 5. marta 2002. godine stavljeni u nepovoljan položaj, odnosno da je nacionalna grupa predmeta uvedena u nekim školama u RS-u (Kozarac i Kamenica). Navode, također, da su, prema Privremenom sporazumu, stvoreni uvjeti za uvođenje nacionalne grupe predmeta i u OŠ “Sveti Sava”.

U žalbi se još ističe da djeci nije omogućena i osigurana jednaka mogućnost za obrazovanje u odnosu na djecu srpske nacionalnosti i djecu bošnjačke nacionalnosti u drugim školama u RS-u u kojima je uvedena nacionalna grupa predmeta. OŠ “Sveti Sava”, neuvođenjem nacionalne grupe predmeta po izboru roditelja, nije ispoštovala zakonom propisanu odgovornost da u vlastitoj sredini, u kojoj djeluje, doprinese stvaranju takve kulture koja poštuje ljudska prava i osnovne slobode tužilaca (djece iz Vrbanjaca) i njihovo pravo na odgovarajuće obrazovanje. Tužena škola nije omogućila djeci i njihovim roditeljima ostvarivanje prava da u skladu s njihovim uvjerenjima o tome šta je u najboljem interesu njihove djece odaberu vrstu znanja koja će stjecati njihova djeca, da nije podržavala individualnost svakog od učenika te njihov kulturni i nacionalni identitet, njihov bosanski jezik i vjeroispovijest, čime vrši očitu diskriminaciju u pristupu djece obrazovanju na osnovu jezika, religije, nacionalnog ili socijalnog porijekla, čime je prekršen član 2. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

OŠ “Sveti Sava” u odgovoru na žalbu istaknula je da je odlukom Ustavnog suda BiH ocijenjeno da Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju RS-a nije diskriminatoran, a da tužioci ničim nisu dokazali da se nastava u ovoj školi izvodi na način protivan Ustavu, Okvirnom zakonu i Zakonu o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, odnosno nisu dokazali da su diskriminirani. Također, navodi da Zakonom o osnovnom obrazovanju i vaspitanju nacionalna grupa predmeta nije predviđena, a da je u nekim školama u RS-u uvedena na nezakonit način te da ni jedna škola u RS-u ne smije koristiti udžbenike iz bilo kojeg kantona u FBiH jer nisu na listi odobrenih.

Okružni sud slaže se s evropskim konvencijama koje zabranjuju diskriminaciju po bilo kojem osnovu, kao i s pravom roditelja da se njihova djeca obrazuju u skladu s njihovim uvjerenjima. No, Sud tvrdi da nastavni program koji se provodi u OŠ “Sveti Sava” nije diskriminatoran po djecu bošnjačkih povratnika, odnosno da djeca povratnika Bošnjaka nisu u nepovoljnijem položaju od djeca srpske nacionalnosti koja pohađaju ovu školu.

Privremeni sporazum, na koji se pozivaju tužitelji, kako tvrdi Okružni sud, potpisan je u vrijeme kada u oblasti obrazovanja nije bilo propisa koji bi djeci i roditeljima garantirali obrazovanje u skladu s njihovim vjerskim i filozofskim uvjerenjima. S toga je Privremeni sporazum predvidio nacionalnu grupu predmeta. Međutim, Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini, koji je nakon toga donesen, propisano je zajedničko jezgro nastavnih planova i programa i šta to jezgro treba osigurati, te je nakon toga donesen i Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju RS-a koji propisuje zabranu diskriminacije te poštivanje ljudskih prava i sloboda i različitosti. Ustavni je sud Zakon ocijenio zakonom koji sadrži veoma visoke standarde i principe kojima je omogućeno jednako pravo pristupa i jednake mogućnosti u obrazovanju bez diskriminacije po bilo kojem osnovu. Ali, u Zakonu nema nacionalne grupe predmeta.

Na osnovu svega ovoga, Okružni sud odbio je žalbu roditelja bošnjačke djece iz Vrbanjaca na presudu Osnovnog suda Kotor‑Varoš. Zakon možda nije diskriminatoran, ali na papiru, u stvarnosti je drugačije, a to najbolje znaju roditelji i njihova djeca iz Vrbanjaca.

No, kako kaže Nedžad Smajlović, jedan od roditelja, neće stati na ovome. Žalit će se Vrhovnom sudu Republike Srpske. Ako i dalje bude nepovoljna presuda po njih, žalit će se Ustavnom sudu BiH, a nakon toga i Sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Dodaje da nisu iznenađeni presudom i da je ona samo još jedan od dokaza da vlast RS-a želi entitet samo za jedan narod, da za druge tu nema mjesta.

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI