Na ulazu u centar Glamoča završavaju se radovi na objektu koji izgledom odudara od ostatka glamočke arhitekture. Riječ je o poslovno-edukativnom centru u vlasništvu Medžlisa Islamske zajednice Glamoč, koji bi trebao biti završen u aprilu 2019. godine. Objekt izgrađen na pet etaža ima više od 1.000 kvadratnih metara prostora, a čelni ljudi Islamske zajednice i Glamoča nadaju se da bi on mogao umnogome doprinijeti poboljšanju ekonomske situacije za Medžlis i Bošnjake Glamoča. Projekt je vrijedan milion maraka, od čega 80% finansira Unija općina turskog svijeta, a 20% Vlada Federacije BiH

Piše: Hamza RIDŽAL

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Prostrano je Glamočko polje, prastare su glamočke ruine, ogromni su tamošnji nišani i prebogata prirodna bogatstva. I svega ima pod glamočkim nebom, svega osim sredine. Sve se ovdje dalo u krajnost. Jedna od površinom najvećih općina u Bosni i Hercegovini istovremeno je jedna od najmanjih po broju stanovnika. U ovoj četvrtoj po veličini općini u BiH živi svega 3.860 stanovnika, od čega 43,5% Srba, 32,4% Bošnjaka i 23,5% Hrvata. Struktura stanovništva mijenjala se sa svakim ratom, pa se danas ovom gradu s puno uspomena vraćaju i Bošnjaci i Srbi i Hrvati. Nije se ovdje drastično mijenjala samo struktura stanovništva, već i ime grada. Nekada se zvao Biograd, a Turci su ga još za svog vakta zvali Belgradčik. U srednjem vijeku nazvan je Dlamočom, po ilirskoj riječi “dalma”, što označava ovcu. Ondje su nekada živjeli ovčari Dalmati i bavili se stočarstvom. Bosanski ban Stjepan Kotromanić 1326. godine obogati zemlju Bosnu pripojivši joj Duvno, Livno i Dlamoč. Od tih župa nastala je srednjovjekovna bosanska oblast Zapadne strane ili, kako se to još zove, Završje.

I danas smješten uskraj Bosne, Glamoč se može pohvaliti jednim od najljepših prirodnih krajolika što ih Bosna ima. Na pola sahata vožnje od Livna, s desne strane ukaže se nišan što putnika navede na pomisao da je stigao u jedno od onih mjesta na kojima su živjeli džinovski praljudi. Riječ je o nišanu Omer-bega Bašića, isklesanom 1798. godine, koji poput kakva berzahskog svjetionika stameno bdije nad Glamočkim poljem. Mehmed Mujezinović piše da je “visok 4,35 m, a samo njegov turban, s mudževezom (završnim dijelom), visok je dva metra, a izbočenje turbana iznosi 25 cm, pod kojim se može skloniti osam ljudi da ne pokisnu, kako to narod priča”. Bašića mašet, kako ga mještani nazivaju, staroosmanskog je oblika, klasičnog izgleda i velikih dimenzija. I ne treba samo gledati visoke grane stabla niti kameni turban nišana, treba gledati korijen koji je duboko u zemlji. U tom je korijenu snaga: da bi nišan uspravno stajao, a stoljećima stoji, isto toliko koliko je iznad zemlje morao je biti ukopan u zemlju.

Omer-aga napravio je kameni nišan sebi za života. Prije nišana izgradio je most kako bi se kamen mogao dopremiti na željeno mjesto. Glamočaci na osnovu usmene predaje tvrde da je nišan vuklo stotinu pedeset volova, a razloge njegovoj veličini ne znaše objasniti. Jedino znaju da je riječ o najvećem nišanu na Balkanu i uopće najvećem nadgrobnom spomeniku u Bosni i Hercegovini, valjda odmah poslije visočkih piramida.

ZAUSTAVITI ISELJAVANJE

Od agresije na Bosnu i Hercegovinu do danas u Glamoč se nije puno ulagalo, što je nagnalo stanovništvo na selidbu i potragu za sretnijim životom. Zbog nesvakidašnje velike migracije stanovništva, u ovom gradiću moguće je vidjeti stambene zgrade s praznim stanovima, što neodoljivo podsjeća na apokaliptične filmske scene i priče o gradovima duhova. Ko je čitao roman Pedro Paramo velikog hispanoameričkog pisca Huana Rulfa, može pomisliti da je radnja ovog romana smještena baš u Glamoču, gradu koji izgubi svoje stanovnike. Prije Drugog svjetskog rata ovdje je živjelo 25 hiljada ljudi, prije agresije na Bosnu i Hercegovinu oko 13 hiljada, a danas manje od 4 hiljade. Prazni stari stanovi svjedoče ovu tužnu statistiku.

Oni koji su ostali ovdje ipak nisu gubili nadu u bolju budućnost. Na ulazu u centar Glamoča završavaju se radovi na objektu koji izgledom odudara od ostatka glamočke arhitekture. Riječ je o poslovno-edukativnom centru u vlasništvu Medžlisa Islamske zajednice Glamoč, koji bi trebao biti završen u aprilu 2019. godine. Objekt izgrađen na pet etaža ima više od 1.000 kvadratnih metara prostora, a čelni ljudi Islamske zajednice i Glamoča nadaju se da bi on mogao doprinijeti poboljšanju ekonomske situacije za Medžlis i Bošnjake Glamoča. “U ovaj ćemo objekt prebaciti sjedište Islamske zajednice, Stranke demokratske akcije, ‘Merhameta’ i ‘Preporoda’. Ovim Bošnjaci Glamoča dobijaju zgradu u kojoj će biti smještene sve važne institucije za naš fizički i duhovni opstanak u ovom kraju”, tvrdi Arif Kovačević, predsjednik Kluba Bošnjaka u Skupštini Kantona 10 i predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Glamoč. Ukupna vrijednost projekta iznosi milion maraka, od čega 80% finansira Unija općina turskog svijeta, a 20% Vlada Federacije BiH. Objekt će sadržavati i restoran, veliku salu za seminare, fitnes-centar, ali i smještajne kapacitete od tri apartmana i osam soba.

“Ovim Bošnjaci u Glamoču dobijaju svoju adresu. Imat ćemo i halal-restoran, ali i sobe za goste. To je ono što trenutno fali ovdje, a imamo zaista velike turističke potencijale. Smatramo da će to doprinijeti i održivom povratku u Glamoč, a već sada vidimo koliko je pozitivne vibre proizvela ova zgrada. Mislim da će ovo biti temelj opstanka Bošnjaka u Glamoču. Prvi se put naše važne institucije pozicioniraju na jednom mjestu, možda i najljepšoj zgradi u cijelom Glamoču. Smatramo da je ovo naše sidro”, kaže Kovačević. U planu imaju i razvijanje turističke djelatnosti, u čemu će im znatno pomoći smještajni kapaciteti poslovno-edukativnog centra. “Smješteni smo na 1.000 metara nadmorske visine, što je idealno za odmor, posebno za srčane bolesnike. Možda kupimo nekoliko kvadova kako bismo obogatili ponudu koja je svakako dobra. Imamo dva jezera i odlične planinarske i biciklističke staze, farme konja i tako dalje. Sve su to potencijali koji se trenutno ne koriste, a to je ono što turisti danas baš traže”, ističe Kovačević.

Sead Kovačević, sekretar Medžlisa IZ Glamoč, tvrdi da ovaj projekt ne bi bio ostvariv bez pomoći Unije općina turskog svijeta, koja je osigurala glavnicu za realiziranje projekta. “Zahvalni smo tim ljudima što su prepoznali potrebu da ulože u jedan ovakav projekt. To su konkretne stvari koje zaista znače ljudima u Glamoču i koje nam ulijevaju nadu u sretniju budućnost. Stoga im se od srca zahvaljujem, kao i Vladi Federacije. Mi smo mali medžlis i malo mjesto, te je ovo za nas izuzetno važno”, ističe Sead Kovačević.

Predsjednik “Merhameta” Semir Zeljković također smatra da je ovaj projekt neizrecivo važan za održivi povratak, ali i za aktivnosti “Merhameta”. “Rad općinske organizacije MDD ‘Merhamet’ Glamoč reaktiviran je 2016. godine i teritorijalno pokriva područje općine Glamoč. Naše su aktivnosti, naravno, humanitarnog karaktera, a u fokusu su nam najugroženije kategorije stanovništva. Svakako da nam je cilj da ‘Merhamet’ ima značajniju ulogu u društvenom životu, te smo i pokrenuli određene aktivnosti koje okupljaju sve slojeve društva. Posebno ističem naše učešće u organizaciji manifestacije ‘Glamočko ljeto’, koje u saradnji s BZK ‘Preporod’ Glamoč i Medžlisom Islamske zajednice Glamoč realiziramo tradicionalno svake godine u julu. Riječ je o višednevnoj manifestaciji koja ima niz sadržaja. Ističem i organizaciju ramazanskih iftara u centralnoj gradskoj džamiji, ali i u selu Vidimlije. Koristim priliku da se zahvalim gospodinu Kenanu Vrbanjcu, direktoru regionalnog odbora MDD ‘Merhamet’ Travnik, na podršci u realizaciji navedenih aktivnosti”, poručuje Zeljković.

OD MOSTARA DO KLJUČA LJILJANI ISTAKNUTI SAMO U GLAMOČU

U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu u Glamoču je ubijeno 48 bošnjačkih civilnih žrtava, a za posmrtnim ostacima nekih od njih još se traga. Najmlađa žrtva imala je 8, a najstarija 84 godine. Ubijeni su na svom kućnom pragu, od strane komšija Srba. “Osjetivši šta im se sprema, Bošnjaci su počeli napuštati Glamoč i prije nego što su počela ratna dejstva. Nekoliko stotina ljudi ostalo je ovdje, a neki su dočekali i oslobođenje 1995. godine, kada je Glamoč oslobođen u sklopu akcije ‘Oluja'”, objašnjava Arif Kovačević.

Godine 2012. postavljen je kamen temeljac za izgradnju spomenika civilnim žrtvama Glamoča, nedaleko od gradske džamije koja je, također, bila potpuno srušena. Srpska je vojska u istom danu srušila džamiju i katoličku crkvu, čime je poslana poruka da Bošnjacima i Hrvatima nema mjesta u Glamoču. Ipak, Bošnjaci i Hrvati danas čine više od polovine stanovništva općine Glamoč. I gradska džamija i crkva obnovljene su u godinama nakon oslobođenja Glamoča.

Spomenik je izgrađen na vakufskom zemljištu, na starom muslimanskom mezarju, a planirano je da se uz njega dovezu i ostaci srušenih džamija kako bi se napravila neka vrsta muzeja na otvorenom. “Mi smo navikli da se brinemo sami o sebi. Navikli smo da ne čekamo da neko za nas radi, već se sami damo u akciju. Naravno, i naša je politika zaslužna za naš opstanak ovdje. Kad kažem ovo, prije svega mislim na Stranku demokratske akcije. Prvi bošnjački član Predsjedništva BiH koji nas je posjetio bio je Bakir Izetbegović, koji je jedan dan proveo s nama. Inače, on nam je sa Strankom demokratske akcije bio podrška u svim projektima koje smo radili. Prošle godine bio je pokrovitelj manifestacije ‘Glamočko ljeto’, a inicirao je i podršku izgradnje poslovno-edukativnog centra. Nedavno nas je posjetio i kandidat za Predsjedništvo BiH Šefik Džaferović”, kaže Arif Kovačević. Ipak, on ističe da su Bošnjaci Glamoča predaleko od centra da bi se mogli opustiti. Od Ključa do Mostara, kaže, nema istaknute zastave s ljiljanima, osim u Glamoču. Vihori se nad spomen-obilježjem bošnjačkim žrtvama, jedinom takvom u ovom kraju Bosne i smještenom u centru grada.

OBNAVLJANJE U RATOVIMA PORUŠENIH DŽAMIJA

Godine 1992. srpska vojska je do temelja srušila gradsku džamiju u Glamoču. U nju je prije samog rušenja bilo dovedeno skoro stotinu Bošnjaka, ali je, srećom, tragedija izbjegnuta, te su ljudi spašeni. Ipak, od džamije nije ostalo ništa. Ostaci džamije odvezeni su na tri lokacije, a aktivisti planiraju dijelove srušene munare premjestiti pored spomen-obilježja žrtvama kako bi sačuvali uspomenu na džamiju, ali i na komšijska zlodjela. Godine 1998. pokrenuta je obnova gradske džamije koja je trajala osam godina, a svečano je proklanjana 2006. godine.

Glavni imam Medžlisa Muhamed Dragolovčanin, koji je od 1998. godine imam u Glamoču, ističe da je obnavljanje džamije ulilo samopouzdanje Bošnjacima Glamoča. Kad je došao u Glamoč, zatekao je oko 150 Bošnjaka koji su proživjeli ratne torture i iskustvo logora, a tek je 2002. godine krenuo masovniji povratak Bošnjaka. “Šest godina i osam mjeseci sam radio a da nisam bio prijavljen, nisam imao penziono i socijalno osiguranje. Danas imamo uređene institucije i nemamo te probleme. Čak radimo projekte koji prevazilaze naše okvire, pa možda i puno naseljenije sredine”, kaže efendija Dragolovčanin. On ističe da je od početka imao podršku Islamske zajednice, a da je ono što posebno raduje broj upisane djece bošnjačke nacionalnosti.

“Od kad sam došao ovdje, osjetila se izuzetna podrška Islamske zajednice. Tu podršku osjećamo i danas i bez nje cijela naša priča ne bi bila ovako lijepa. Ni na koji način se ne osjećamo zanemarenim i na tome smo zahvalni vrhu Islamske zajednice. Međutim, najviše nas raduje činjenica da imamo našu djecu koja pohađaju školu ovdje, u Glamoču. Prošle školske godine imali smo 95 bošnjačke djece u osnovnoj i 28 u srednjoj školi. To znači da je broj bošnjačke djece u osnovnoj i srednjoj školi procentualno veći od broja Bošnjaka u Glamoču”, ističe efendija.

Posebno je ponosan na obnavljanje džamije u selu Malkočevci, koju su četnici srušili u Drugom svjetskom ratu. Mještani smatraju da je riječ o džamiji koju je sredinom 16. stoljeća izgradio namjesnik Kliškog sandžaka Malkoč-beg Dugalić. “Zaslugom reisul-uleme Husein-efendije Kavazovića i Razima Čolića dobili smo sredstva od Kuvajta i obnovili džamiju u što je moguće izvornijem obliku. Objekt još treba vanjsko uređenje, a planirali smo uraditi i kaligrafiju unutra prije nego što je proklanjamo sljedeće godine. Nastojali smo zadržati prirodne materijale. Iako je to bilo skuplje, ipak je mnogo ljepše. Planirali smo da ovdje bude i tekija, da se zikr održava u ovoj džamiji, kako bismo i tu tradiciju oživjeli. Pored džamije planiramo napraviti objekt s divanhanom i apartmanom, tako da se ovdje može i boraviti”, kaže Arif Kovačević. Na vrhu mihraba u sedri je urađen ljiljan, kao poveznica s našim srednjovjekovnim naslijeđem, što je čest slučaj u bosanskim džamijama. Malkoč-begova džamija trebala bi biti potpuno završena početkom naredne godine. Samo bi ona bili dovoljna tragaocima za ljepotom da se zapute ka Glamoču, izvanrednom srednjovjekovnom gradiću koji opstaje uprkos ratovima, zločinima i historiji.