fbpx
  • glamoč
glamoč
Društvo
Temelj opstanku Bošnjaka u Glamoču

Kulturno-edukativni centar najveći je i najznačajniji objekt izgrađen u posljednjih dvadeset pet godina na širem području Glamoča. Njega su 28. jula svečano otvorili Husein-efendija Kavazović, reisul-ulema Islamske zajednice u BiH, Šefik Džaferović, član Predsjedništva BiH, Ugur Ibrahim Altay, predsjednik Unije gradova i općina turskog svijeta, Salem-efendija Dedović, muftija mostarski, profesor Fahri Solak, generalni sekretar Unije gradova i općina turskog svijeta, Arif Kovačević, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Glamoč, i Muhamed efendija Dragolovčanin, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Glamoč

187DruštvoHistorija
Legenda kaže da se Glamoč spominje i u Kur’anu

Svoju burnu, ali i bogatu historiju Glamoč duguje činjenici da je od srednjovjekovlja do danas najčešće bivao pogranično područje oko kojeg su se vodile bitke. Stoga su u ovom gradu građene utvrde i kule, od kojih je najznačajnije srednjovjekovno i osmansko utvrđenje u kojem se razvio Stari grad Glamoč. Danas je to nacionalni spomenik kojeg čine tvrđava iz srednjovjekovnog i osmanskog perioda, džamija u tvrđavi i mezar “Dobrog”, a kompleks je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2005. godine

182Društvo
STAV U GLAMOČU: Pomoć opstanku Bošnjaka

Na ulazu u centar Glamoča završavaju se radovi na objektu koji izgledom odudara od ostatka glamočke arhitekture. Riječ je o poslovno-edukativnom centru u vlasništvu Medžlisa Islamske zajednice Glamoč, koji bi trebao biti završen u aprilu 2019. godine. Objekt izgrađen na pet etaža ima više od 1.000 kvadratnih metara prostora, a čelni ljudi Islamske zajednice i Glamoča nadaju se da bi on mogao umnogome doprinijeti poboljšanju ekonomske situacije za Medžlis i Bošnjake Glamoča. Projekt je vrijedan milion maraka, od čega 80% finansira Unija općina turskog svijeta, a 20% Vlada Federacije BiH

178Društvo
Nekima je umrijeti kao vode se napiti

Ali, nije samo priroda vrijedna spomena u Glamoču. Veličanstveni su i glamočki nišani. Stari su pisci, s razlogom, svoju zemlju nazivali majkom, a svoj grob otačstvom. Danas se toga iznova treba prisjećati jer se o majci govori stidljivo, a oca se zaboravlja. Od zemlje jesmo i u zemlju nam je leći. Šta bi čovjek bio bez svoje zemlje? “Šta bi Bosna bila bez mene?” Pitao se ne tako davno jedan sunarodnjak i na isto pitanje odgovor dao: “Ravnodušna krava ili ni to; šta sam ja bez Bosne? Dim”