Kapetan Kuko i životinjska farma stanovitog osumnjičenika F. R. (60)
Treća smjena i reforme
Bilo ih je desetero
A, onda, dođoše Simini četnici. Ubiše Zvornik, i u njemu Skočić, i u njemu Ribiće. Odveli ih u drugo selo i nad njima se iživljavali onako kako to ni hajvanu ne priliči. Na kraju ih, redom, potamanili. Ismeta, Šefku, Zlatiju, Zijadu, Suvadu, Almasu, Ismetu, Sabriju, Zlatu i Ziju. Ah, Simo, Simo, bit će da si se malo preračunao! Nisi, veliš!? Eno ti Zije, živ da življi ne može biti
“Znaš li ti šta je psihička sekunda”
Iz predostrožnosti, a siguran da je ovo jedan od onih dana kad sve ide onako kako ne treba, kući se vraćam taksijem. Majku zatičem usnulu. Mirno spava, ali blijeda je, iznurena i, prvi put to uočavam, nekako sićušna, kao da se doslovno uvukla u sebe
Mektićev brantovski istup i hrabrost Petrovića
Bez obzira na kontekste i podkontekste nabavke 2.500 pušaka koje aktuelni predsjednik Republike Srpske kvalificira legitimnim odbrambeno-sigurnosnim pravima, ova vijest ne bi smjela biti važnija od informacije da je u 2017. godini BiH ostvarila najveće izvozne poduhvate. Zašto je to važno istaći? Iz prostog razloga što je, pored državnog premijera Denisa Zvizdića, jedan od važnijih aktera te uspješne izvozničke priče ministar trgovine i ekonomskih odnosa Mirko Šarović
Vučić u Zagreb, Vučić iz Zagreba
Kada se Srbi i Hrvati tuku, Bošnjaci dobivaju batine. Isto tako, kada se mire, dogovaraju se na račun Bosne i Bošnjaka. Zato bi, u duhu evropskih dostignuća, primat trebalo dati međudržavnim odnosima i ustavno-zakonskim rješenjima unutar država, usklađenim s najboljom evropskom zakonodavnom i institucionalnom praksom, koje jamče i štite nacionalna i građanska prava u svakoj ponaosob, a ne izvan državnih okvira dogovarati neke opće odnose naroda koji žive u nekoliko susjednih država, i to s vrlo različitim statusima
DOK DOHODI DOHODAK
Nećemo sad spominjati njegove puteve kroz historiju i razne (uglavnom dobro poznate) nazive koje su mu davali strani osvajači i gospodari na svojim jezicima, spomenut ćemo samo to, što je valjda svakom jasno, da se taj dohodak u srcima i dušama onih koji su ga zaradili nije baš zvao dohodak, negoli prije othodak
Bilo jednom u Šamu
Našao sam se u potpuno nepoznatom kvartu Damaska i beizdejno šetao. Nakon nekog vremena, našao sam se u aleji s luksuznim građevinama. Očigledno je to bio rezidencijalni dio grada. Ispred jedne vile prišao mi je stražar i ljutito zagrmio na mene. Pokušavao sam objasniti kako sam dospio tu, ali nije pilo vode. Tek kada sam, na upit odakle dolazim, spomenuo svoju zemlju, lice smrknutog brkice razvedrilo se. Počeo me je grliti i skoro kroz plač govoriti o Bosni
Prolazimo, sigurno i neizbježno prolazimo
U neko od stabala znali smo se u jurnjavi zabiti sankama, pa se i dan danas pipa mjesto gdje je nekada davno stršila ogromna čvoruga. Drugo neko stablo bilo je zaklon za vrijeme odsudnih borbi s “adnanovcima”, susjednom rajom. Treće vraća sjećanje na takmičenje u gađanju plastičnim praćkama kupljenim u Robnoj kući. Četvrto je sakrivalo pogled na komšinicu koja se presvlačila. Svako stablo na Džidžikovcu krije nešto, taj neki naš duboko prepleteni zajednički život
PLJUNUTI OTAC
Nije dovoljno naučiti riječi nekog jezika kako bi mogao govoriti. I sporazumijevati se. Posebno je ponekad opasno prevoditi izreke iz svog jezika i govoriti ih kao nešto uobičajeno, nešto što se podrazumijeva. To može biti skandalozno
Svašta jesam, nišandžija nisam
Nekoliko godina poslije: ista meta, isto odstojanje. Umjetnička škola išla je na gađanje. Poučen iskustvom, ovaj put nisam potrčao da sve metke ispucam odmah. Strpljivo sam nišanio i nišanio sve dok nisam potegao obarač. Razočarenje broj 2. Definitivno sam promašio sve što se moglo promašiti. Kako to? Pa jesam li, fakat, toliki idiot
Strana 30 od 67