fbpx

Krajac povijesti

Tako se i huligani ograničene pameti i intelektualci ograničene etike iznajmljuju kriminalnim i političko-kriminalnim te obavještajno-kriminalnim krugovima za, pokazat će se, male pare, baš kako su se prije rata iznajmljivali neki drugi, njihovi prethodnici, ne nužno i istomišljenici tadašnjim moćnicima, posebno onima iz sjene, kasnijim gospodarima rata

Nakon promptne reakcije Bruxellesa i Berlina, a njih mala Hrvatska sluša bespogovorno, stvari su se izmijenile. Mainstream mediji koji su sukreirali dvodnevno gubljenje opće pameti promijenili su ploču, pa se malo dalo čuti i vidjeti i o zločinima Praljkove družine i njihovih nalogodavaca iz UZP-a. Stvarno, šta bi bilo da EU nije svoju malu i nedoraslu članicu “zašpotala”, kako kažu Zagrepčani? Knjiga žalosti za Praljkom nije otvorena u nekom zvaničnom prostoru, već u udruzi generala. A hrvatski Bošnjaci? Najveći Hrvat među njima, Zlatko Hasanbegović, upisao se u knjigu žalosti. Od njega se očekivao ultimativan izraz lojalnosti – pljuvačka na žrtve svog naroda, i on je to učinio

Vladin povjerenik za “Agrokor” Ante Ramljak, unatoč barem javnosti nedostupnih podataka o stvarnom stanju koncerna i njegovih vitalnih dijelova, odnosno kompanija, predstavio je Plan održivosti i najavio mjere oporavka i izlaska iz krize. Istovremeno, Vlada je, uz asistenciju Narodne banke, najavila uvođenje eura. No, niti za jednu od ovih mjera ne postoje elementarni uvjeti

Trezveni ljudi ne mogu se načuditi količini pesimizma i crnila koje se širi bosanskim medijima, dok se u Hrvatskoj tresu ekonomski temelji zbog afere “Agrokor”, koja svakodnevno dobiva nove forme stvarajući sve veće i pogubnije posljedice – ekonomske, političke i sigurnosne. Zvijer koju je hrvatska država svojim nerazumnim tetošenjem “Agrokora” i njegovog lažnog rasta uzgojila polahko se oslobađa i teško će ju biti zaustaviti

Uz polagan proces shvatanja da su bh. zahtjevi oko Pelješkog mosta utemeljeni na međunarodnom pravu, da će konačna presuda šesterici haških osuđenika za udruženi zločinački poduhvat s Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom i Jankom Bobetkom iz hercegbosanske noćne more biti potvrđena, bilo je potrebno smisliti nešto spektakularno što bi, barem nakratko, skrenulo pažnju javnosti s brda problema kojima se ne vidi kraja

Slab odaziv na izbore ili referendume pokazuje sve širu apatiju zbog sve slabijih rezultata demokratskog procesa i procedura. Demokratija, iako poznaje široku osnovu aktivnog i pasivnog biračkog prava, daje sve manje rezultata, ulazi u krizu poput onih 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća, koje su na vlast dovele populiste koji su proizveli zločinačke režime s katastrofalnim posljedicama. Od zainteresiranih, barem djelomično upućenih, a apatičnih građana nema doprinosa, dok idiotesi glasaju za svoje favorite koji su njima nalik. U Bosni i Hercegovini to bi značilo trajnu vlast Radončića, Čovića i Dodika

U BiH se u poslijeratnom razdoblju javno nametnuo diskurs sukoba građanskog i nacionalnog, gdje se prvo proglašava naprednim, evropskim i modernim, te, u konačnoj instanci, spasonosnim za opstanak i razvoj države. Drugo se svrstava u nazadno, neevropsko i anahrono, te, u konačnoj instanci, opasno za opstanak i razvoj države. Nacionalno se prokazuje kao antipod građanskom, iako je građanska revolucija u Evropi 19. stoljeća inaugurirala naciju kao politički narod s osjećajem zajedničkog porijekla, zajedničkim jezikom, običajima i tradicijom, počesto i vjerom te identitetom