Neka mi oproste sve sarajevske i stambolske aščije, ali ovakvu krzatmu, kao u Gradačcu, nigdje nisam jeo. Iz mrtvih vraća

Srbi će po starom običaju svoju Novu godinu dočekati lumpujući, a potom će uz “Marš na Drinu” krenuti u boj protiv Turaka za oslobođenje Kosova i stvaranje velike Srbije. Na drugoj će strani Hrvati, kao civilizirani evropski puk, postati bedasti uz Mozarta, Bacha, Beethovena, Liszta... Pri najvećoj bedastoći, saznat će provjerenu historijsku činjenicu da je Kristova tetka rođena Hrvatica. Opijeni tim saznanjem i “lijepom njihovom”, krenut će u oslobađanje Kristova groba, za koji sigurno znaju da se nalazi u Sarajevu, a možda i malo podalje, na Drini. A Bošnjaci...

Osjetivši odakle miomiris dolazi, jedna za drugom, na vratima kuće pojavljivale bi se kone, poneka je nosila i skriven findžan – nek se nađe, može usfaliti. Kao usput, navratile bi da pitaju majku kako je sa zdravljem, kako su joj djeca i čoj'k, nose li koke jaja, daje li krava mlijeka, treba li šta, poneka bi i milost donijela, a majka ih je redom zaustavljala da sjednu – kahva samo što nije provrila

Pitam druga Kasima da li se naspavao i odmorio, a on odmah poseže za citatom druga Tita, koji je upozorio da moramo biti stalno budni jer domaći i strani neprijatelji nikada ne spavaju i da nema odmora dok traje obnova

Ostatke hrane nosili su komorati redovno miševima koji su za njima stigli čak do otkopa. Veliki grijeh bio ih je ubijati jer su miševi imali istančan njuh da osjete miris opasnog plina metana i predskažu druge opasnosti. Kada bi miševi krenuli bježati prema izlazu iz jame, za njima bi krenuli i komorati

Zahir bez rakije brlje nije mogao. Ona je bila dio njegovog imidža, bez nje je bio niko i ništa. A kada bi ga “Karabajićka” uzela pod svoje, Zahir je bio na svome terenu. Prvo bi se odnekud čula njegova pjesma, potom vriska, psovke i prijetnje, a zatim se na sokaku pojavljivao Zahir s obaveznom flašom u ruci i nožem za pojasom

Mika je bio mornar, beskućnik, skitnica, pijanica, avanturista, pjesnik, slikar, recitator, bohem. Uz sve to, bio je dobronamjeran i drag čovjek. U novom naselju u Ulici Mihaila Babina, ispred vrata kuće, dočekao me je i odmah mi objasnio odakle ime ulice po pjesniku Mihailu Babinu. Nekad davno, Babin mu je kao skitnici dao krov nad glavom, a sada se on izborio da ulica u kojoj živi nosi ime njegova dobročinitelja