Tako sam jednom, dok sam obavljao lingvistički hadž (termin prof. Riđanovića), pitao profesora da li je on RiđAnović ili RIđanović, a profesor je odgovorio da je u Sarajevu RiđAnović, a u Mostaru RIđanović

Uputno je spomenuti ovdje i to da u Neretvanskoj deklaraciji o bosanskom jeziku, od 29. aprila 2016. godine, pod tačkom 5, stoji ovo: “Osnovica bosanskog standardnog jezika, ali i drugih srednjojužnoslavenskih jezičkih standarda jeste bosanski istočnohercegovački dijalekt, i zato ga valja posebno njegovati i čuvati na svim jezičkim nivoima, a naročito njegov akcenatsko-prozodijski sistem kao jezičko blago i prepoznatljivost”

A, baš tako ga je isto jedan vrijedan Crnogorac srbinske narodnosti ljupko zaždio i gromko priždio svakome inome Srbinu pa mu tako, eto, za vijeke vjekova utjerao znanje o jeziku koji se ne pravi od majke države nego se pravi iz rođenog naroda. No, opet, kažu, jezik se rađa, k'o i dijete što se rađa. I pravi. K'o đetić. Zato vele da odveć zbore i ovo: “Država mi je Srbija, ja sam Srbin, jezik mi je srbinski”

Nego, drage djevojke, imate li odgovor na pitanje zašto bi neko ko je najpoželjniji muškarac, pa ga zato oslovljavamo, npr., s muškarčina, u gramatici bio označen nekom “ženskom osobinom”? Jer, imenica muškarčina ženskog je roda. Dragi moji momci, imate li odgovor na pitanje zašto bi jedna, recimo, slatka i ponosna djevojka (kojoj uglavnom ne smijete ni prići), što je oslovljavamo, npr., kao ponosni neosvojivi curetak, u gramatici bila označena muškom osobinom? Jer, imenica curetak muškog je roda! I, kako to da momcima i djevojkama oduzimamo (s)pol(nost) kada ih oslovljavamo kao momče ili djevojče

Baš ću zato ovdje reći direktno i jasno – umjesto kompleksne skraćenice BCHS (bosanski, crnogorski, hrvatski, srpski), za jezik naroda Bosne i Hercegovine ovdje predlažem jednu malo jednostavniju: BBBB

Praviš bosanski rječnik – nacionalista, organiziraš susrete studenata bosnistike kao prve takve vrste – nacionalista, ukažeš na općepoznate ali posebno zanimljive i važne činjenice o svome jeziku, književnosti, kulturi i tradiciji – nacionalista, otkriješ namjenski zatirane naučne istine o sebi i svojima, pri čemu uočavaš da su i oni drugi isto tako tvoji – nacionalista, raskrinkaš manipulacije i zablude, podmetnute neistine i ciljano kreirane laži – nacionalista, pomažeš obespravljenima da u svojoj zemlji svoj jezik (paradoksalno, ne?) uče u svojoj školi – nacionalista, i na kraju samo kažeš: “Evo me, tu sam!” – opet nacionalista. Ima da te nema, i to ti je