Držim se svoje slike iz djetinjstva i pokušavam je nekako uklopiti u veliku sliku koju živimo, a nikako je ne možemo ni vidjeti. Oni koji je vide, vide samo bilješke svojih obavljenih i predviđenih poslova, a mi smo u toj slici samo kolateralna šteta. Šta bismo drugo i bili
Poznate su i mnogobrojne priče da živimo lažni život. Kao i one da živimo sve što se već dogodilo i da je to samo provjera naših odluka u ko zna kojem istraživanju. Tu se negdje skriva i priča o konačnom sudu
Zanimljivo je kad se razabereš oko tih pjesama. Neka je iz Sibira, neka iz Dobrudže, neka iz Soluna, neka iz Anadolije. Neka dolutala iz Francuske. Mađarske? Ili Finske? Lokalni talenti više su voljeli pamtiti nego sami pjesme uobličavati. To ti je kao biljka. Neka se primi, neka ne
Ima u Sarajevu nekih mjesta predodređenih za nevolje. Jedno je od njih, recimo, uličica u čijoj blizini stanujem. Svake je godine ruju dva-tri puta, ali izgleda da uvijek zaborave neku lopatu. I svake godine uličica uredno tone
Volio je znati. I zato je svaki čas dobijao neki dobronamjerni savjet. Rastužio se kad mu je čovjek blagog lica kazao: “Nikad nemoj guzicom zatvarati vrata.” “Čime sam drugo mogao?”, rekao mu je tužno: “U rukama su mi bili neki teški paketi.”
Porodice su nalik ljudima. I one mogu biti paranoične. Dovoljno je da jedan stalno nešto ponavlja. Svi se zaraze
Kad sam došao kući, zavalio sam se i uključio plazmatičnu sliku svijeta. Vidjeh da je u toku značajan sastanak za našu državu. Starog znanca na toj sjednici naravno nije bilo. On je imao drugi sastanak. Važniji
Ne treba nikakav dokaz da su vaše glave prepune korektorskih grešaka. Onih tipičnih. Časopis se zove Stav i samo u korektorskim greškama, s dodatim r, može postati Stvar ili Strav. A to r valjda je od rog i rogat. Posve vidljivo. Ostalo je nevidljivo
Nije u pitanju samo tzv. angažman i odgovor politici na sve što ona čini, pogotovo u tako izoliranim prostorima kao što je tad bio argentinski, nego je to zapravo elementarno opredjeljenje čovjeka posvećenog svojim rukotvorinama / umotvorinama u velikoj političkoj sjeni
A priča koju je zapisao Vuk (možda i ovo bestijariju o kojem govorimo daje novo značenje?!) kaže da Trojan ima kozije uši. Čudno mi je to uvijek bilo. Znači, car ima tajnu, skriva je od javnosti i, naravno, pokriva svoje uši kapom
