Zločin je učinjen našem fudbalu, zločin je učinjen prema djeci, prema talentima koji su se trebali razvijati ispravno. Ima i objektivnih okolnosti. Ne možemo se pohvaliti sportskom infrastrukturom, komšije nas drže na oku, ali, s druge strane, krivi smo jer smo imali sistem po principu “daj meni danas”.
Bilo kako bilo, 19. juna ćemo saznati ko će biti preko puta naših igrača. Možda ozbiljnost situacije oslikava konstatacija iz jednog bh. medija da sarajevski premijerligaši mogu za protivnika dobiti “nezgodni Vaduz”. Toliko nam je strah u kostima da je Vaduz (Evropu izbore kroz ligu Lihtenštajna), inače
Na Trećem svjetskom prvenstvu, odigranom u Francuskoj 1938. godine, Italija je uspjela odbraniti titulu, što i ne čudi ako se uzme u obzir da je fašistička vlast prijetila smrću svojim nogometašima ako ne budu prvaci. Oni su uoči početka finalnog meča s Mađarskom iz Rima primili telegram u kome je kratko pisalo: “Pobjeda ili smrt.” Golman mađarske reprezentacije Antal Szabó izjavio je da je namjerno puštao golove kako bi spasio živote nogometašima Italije, ali ga tada niko nije shvatao ozbiljno
Što se tiče košarke, ona je bar na onom elitnom nivou rezervirana za Laktaše, jer “glavni” je dao sinu igračku u ruke. Kako bi se mali igrao ako igračka nema uvijek nove baterije?! Treba da svijetli najjače jer mu se može. Sin je, od silnog svjetla, stalno nasmijan, ali možda to nije baš dobro za vid. Vidjet ćemo! Upumpavalo se energije sa svih strana, Aleksandrovac je postao multietnički grad zbog promenade Amerikanaca.
Jednostavno, neka se niko ne pravi lud, svira se tu svima i svašta. To je takva liga, ne kažu mnogi uzalud da je teža od Premijer lige BiH. I neka se ne pravi niko budala, znalo se na više utakmica unaprijed ko će pobijediti, a ne baš uvijek da je Sloga u glavnoj ulozi. Čaršija priča da se zna “ulaziti” i u protivničke igrače. Dokaza nema, ali dima ima. Pa ko hoće da vjeruje u onu o dimu i vatri, na volju mu.
Nije li Misimović ovim potezom bacio sjenu na sve što je Željezničar napravio u godinama kada je Osim bio ključni čovjek kluba? A nije malo toga napravljeno, toliko da sadašnji Misimovićevi izabranici ne mogu ostvariti ni 10 posto toga. Uzalud mijenjanje trenera, promenada igrača, izmišljanje sportskih direktora, ne ide pa ne ide. Ma koliko akcija za gradnju tribina napravili, naliveni beton nikada nije bio mjera kvaliteta rada jednog sportskog kolektiva.
Kako se onda u bh. fudbalu može desiti da nakon tog roka u jednoj do ranijih sezona predsjednik Čelika moli sve kojima je ovaj klub u srcu da se skupi potreban novac za podmirenje obaveza prema pojedinim igračima? Kako se moglo desiti da javno predsjednik Slobode izjavi kako je “klub prevaren, ali da će izmiriti obaveze”, isto tako nakon zadanog roka?
Publika i osjećaj življenja s publikom krasili su “Jedinstvo”. Sve utakmice, i pobjede i poraze, proživljavale smo zajedno. Publika nas je dizala iz poraza, a titula prvaka Evrope teško je opisiva. Neki dan sam ponovo gledala tu utakmicu i pitam se da li smo uopće bile svjesne šta smo napravile, prisjeća se Mara Lakić-Brčaninović
Grehota bi bila ne spomenuti veliku istinu. Taj momak nikada nije prestao davati sve od sebe za BiH i da je tu pokazao istinski karakter. Uvijek je dostupan selektorima i daje svoj maksimum pod bh. zastavom. Tim je više opravdana briga za Damirovu formu. Nastavi li se njegov pad igre, padat će i naša reprezentacija.
Pred Eurobasket 1993. godine u Njemačkoj, samo tri bosanskohercegovačka igrača igrala su i živjela izvan BiH. Ostali su bili u Bosni i trebalo ih je okupiti, prebaciti van zemlje i spremiti za turnir. I to je osnova dokumentarnog filma The Long Shot, kojeg u Bosni i Hercegovini snima španski novinar i scenarista Álvaro González-Aller. Te 1993. godine tim kojeg je s klupe predvodio selektor Mirza Delibašić osvojio je osmo mjesto na prvenstvu, a Sabahudin Bilalović bio je najbolji strijelac turnira
