fbpx

Svijet

“Američka podrška cionizmu starija je od države Izrael. Za mnoge Amerikance, Izrael je analogija kolonijalnom osvajanju Sjeverne Amerike. I SAD i Izrael uspostavljeni su prisilnim uklanjanjem autohtonih naroda kroz biblijska opravdanja i tzv. civilizacijske misije. Prvi cionisti nisu bili Jevreji, već kršćanski fundamentalisti. Treba napomenuti da su evanđeoske vizije često antisemitske. Danas su kršćanski cionisti, uključujući i potpredsjednika Mikea Pencea, instrumentalni za američku vanjsku politiku koja fanatično žudi za povratkom i koncentracijom svih Jevreja u Palestini u očekivanju sudnjeg dana i povratka Isusa”

Ljudi su u Rovaniemiju shvatili kako imaju priliku dovesti turiste. Pomogli su im mediji, popularna kultura i činjenica da su roditelji najbolji potrošači. Pred novogodišnje praznike televizije su počele bombardirati gledaoce reklamama za božićne i novogodišnje poklone u kinima, a kasnije i u televizijskim programima sve su češće emitirani tzv. božićni filmovi koji su bili duboko komercijalizirani. I posao je procvao

Razgovoru između Trumpa i Erdoğana, poslije kojeg je uslijedio taj nagli zaokret američkog angažmana u Siriji, prethodila je najava Turske da će pokrenuti vojnu akciju istočno od Eufrata kako bi sa svoje granice zbrisala PKK, kojem Zapad tepa “Sirijske demokratske snage”, “kurdske snage” ili upotrebom skraćenica (YPG, PYD) za jedno te isto – terorističku organizaciju tzv. Radničku partiju Kurdistana (PKK)

“Kazahstan gleda na Bosnu i Hercegovinu kao na most u jugoistočnom dijelu Evrope. I ne samo to. Narod u Bosni razlikuje se od ostalih naroda u regiji i dosta je sličan našem narodu. Iskreno se nadam da će ova knjiga biti interesantna čitaocima u Bosni i Hercegovini. Kazahstanska poslovica kaže: ‘S mnogo prijatelja i putevi vam se šire’”

Svaki izbori dižu tenzije u svakom društvu. No, razlika od društva do društva jeste u mjeri do koje su politički igrači spremni ići u tom podizanju. CHP je već prilično dugo van okvira svake, a naročito političke pristojnosti. Pokušaj da se mase izvedu na ulice jeste karakteristično CHP postizborno ponašanje. Pokušano je to nakon referenduma 24. aprila 2017, a vjerovatno je najveći “grijeh” Muharema İncea u očima najtvrdokornijih pristalica CHP-a, što je, kako reče jedan novinar, “prekršio predizborna obećanja

Tvrdnja američkog specijalnog predstavnika za Siriju da su mirovni procesi Astana i Soči, iz kojih su se SAD samoizolirale, potpuni neuspjeh zato što “nisu ostvarili napredak glede sirijskog ustavnog komiteta”, te zbog toga UN treba da ih zaboravi i koncentrira se na (podjednako, ako ne i impotentniji) proces u Ženevi, jeste pokazatelj “zadivljujuće” kognitivne disonance. Prije svega prema Turskoj

Stotine hiljada “gilets jaunes” demonstranata obučenih u jarko žute prsluke, koje svaki vozač mora imati u svom vozilu, blokirali su 17. novembra puteve u Francuskoj na više od 2.000 mjesta. Pariz je postao poprište sukoba s policijom, koja je upotrijebila suzavac i vodene topove. To se ponovilo 24. novembra, u žešćem obliku, a zatim i 1. decembra. U prve dvije subote demonstracija dvoje je ljudi poginulo, a povrijeđeno ih je približno 600

Prošle je sedmice u Berlinu održana Njemačka islamska konferencija (Deutsche Islam Konferenz), koju od 2006. godine organizira Vlada Njemačke. Ove je godine na konferenciji, među ostalima, govorio i ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer, koji je naglasio da im je jedan od glavnih ciljeva uspješnija društvena, vjerska i politička integracija muslimana u Njemačkoj, kojih je u toj zemlji četiri i po miliona

Još 2016. godine Turska je postigla cilj koji su Ujedinjeni narodi postavili davne 1970. godine – da zemlje počnu izdvajati 0,7% bruto nacionalnog dohotka u humanitarne svrhe, počevši od 2013. godine. Međutim, primjenjivo za sve UN (milenijske) ciljeve, na prste jedne ruke mogu se prebrojati zemlje koje su to ispunile

Očajnička želja Amerike da prestolonasljednik Mohammad bin Salman politički preživi skandalozni akt bez presedana u savremenoj historiji, za koji je u krajnjoj liniji odgovoran po “komandnoj odgovornosti”, jeste sasvim razumljiva. Kao stožer oko koga je izgrađena cijela američka bliskoistočna politika, on je garant izdaje Palestinaca, garant provodivosti gnječenja Irana sankcijama i, na kraju, garant da “čudne” ideje o demokratiji neće uhvatiti korijena na Arabijskom poluostrvu