Sastanak u Moskvi pokazao je da ni Rusija ni Turska ne žele dopustiti da razlike u stavovima dovedu u pitanje saradnju koja je posljednje dvije godine u velikoj mjeri stabilizirala sirijski građanski rat, a razlike nisu samo u vezi s tim ko će kontrolirati teritoriju sjevernoistočne Sirije kad se (i ako se – Rusija negira američke tvrdnje da je povlačenje počelo) američke snage s nje povuku
Ludilo s Brexitom uvod je u još dublju ekonomsku krizu od one iz 2008.
Podjela na bijele i crne Turke jedna je od usvojenih popularno-socioloških podjela turskog društva, koja s bojom kože nema nikakve veze, nego su “boje” markeri isključivo socijalnih kategorija. Bijeli su “urbana populacija, koja prihvata progresivne, sekularne, zapadne, republikanske vrijednosti”, dok su crni “konzervativni, islamistički i tipično oni manje obrazovani među originalno ruralnom anadolijskom populacijom”, kaže Wikipedija, besplatna online enciklopedija za površne
Iskustvo nas uči da se recesija u Velikoj Britaniji prenosi u Evropsku uniju te da će to usporiti privrede zemalja EU, što uvijek za posljedicu ima smanjenu potražnju na evropskom tržištu. Upravo je to najveća boljka naše privrede, koja je dominantno vezana za tržište EU. Smanjena potražnja za našim proizvodima u EU, prije svega prerađivačke industrije, znači smanjen obim proizvodnje, smanjenje broja radnih mjesta, a moguće i plaća, te na kraju i sporiji rast BDP-a
Desničarsko-bjelački šovinizam u Evropi i SAD-u uglavnom je usmjeren protiv Hebreja i protiv tamnoputih osoba, Afrikanaca, Arapa, Indijaca, Roma... Zbog svoje tradicionalne neobrazovanosti, šovinisti su islamofobiju objedinili s rasnom pripadnošću pa bijele muslimane definiraju kao osobe koje ne pripadaju svojoj rasi. O tome govori i studija Kako bijeli muslimani podnose islamofobiju, nedavno objavljena u Americi
“Islamofobija je doprinijela da je današnjim izbjeglicama i strancima uopće znatno teže da nađu posao i integriraju se u društvu iako je velika potražnja za radnom snagom u cijeloj Evropi. Švedski mediji i političari često pišu o tome kako su izbjeglice iz bivše Jugoslavije uspjele u Švedskoj i kako se 'isplatilo' pomoći izbjeglicama, prvenstveno onim iz Bosne i Hercegovine. Ako damo istu šansu današnjim izbjeglicama, to će se vratiti u budućnosti”
Oni su se do te mjere integrirali u poljsko društvo da je jedina stvar koja ih razlikuje od svojih slavenskih sunarodnjaka njihova vjeroispovijest, ali danas ih je vrlo malo, samo oko 3.000 u zemlji koja broji oko 38 miliona ljudi. Posljednjih godina Tatari su bili jedna od meta diskusije o izbjeglicama i muslimanima u zemlji u kojoj je ekstremna desnica toliko jaka i kojom vlada desničarska Stranka zakona i pravde (PiS). Godine 2014. pojavile su se ksenofobne poruke na džamiji i na seoskom groblju. Godinu dana ranije, u gradu Gdańsku na sjeveru zemlje, vandali su izazvali požar u džamiji
Ko zna koji put, Turska se susreće s kakofonijom iz raštimane Trumpove administracije. Razgovor između Trumpa i Erdoğana vjerovatno bi riješio “nesporazume” koje podmeću John Bolton i Mike, ali Trump je prezauzet borbom za zid na granici s Meksikom i blokadom američke vlade, pa je pitanje kada će se taj razgovor desiti. Ono što je očigledno, “multitasking” nije jača strana američkog predsjednika i pitanje je da li je uopće svjestan Boltonove subverzije
Desničarske populističke stranke u Evropi dobijaju na snazi već godinama. Sada se nadaju da će iskoristiti izbore za Evropski parlament u maju ove godine kao odskočnu dasku za dobivanje većeg utjecaja u EU. Istraživanje njemačkog magazina Spiegel pokazuje da bi u tome mogle biti veoma uspješne
Iznenadno interesiranje američkih zvaničnika da “pogledaju” slučaj FETÖ može pružiti neki blagi optimizam. Međutim, pitanje je koliko je u tom interesiranju iskrenosti, a koliko želje da se Turska privuče (nazad) prema SAD-u, u šta spada naprasna ponuda protuzračnog sistema “Patriot” i povlačenje američkih trupa iz Sirije. Vrlo je moguće da su američki zvaničnici više zainteresirani za FETÖ finansijske manipulacije nego za istraživanje njegove uloge u puču u Turskoj, za koji su se nadali da će uspjeti
