fbpx

Susjedstvo

Zašto napad na Bošnjačko nacionalno vijeće u Hrvatskoj? Po obrascu po kojem su tokom i neposredno iza rata napadani Stranka demokratske akcije Hrvatske i njezini čelnici, do mjere čudovišnih optužbi za terorizam jer je jedina otvoreno, bez kalkulacija i javno prozivala hrvaćansku politiku za uplitanje u Bosnu i zločine njezinih martoloza, i to ne samo nad Bošnjacima, konačno i agresiju koju je potvrdila bivša čelnica Hrvatske narodne stranke, a o njoj zorno svjedočili stenogrami strateških ćaskanja Franje Tuđmana s Gojkom Šuškom

“Crkva će kao opravdanje za poziv bivšem osuđeniku navoditi njegovo pokajanje, vjersko prosvjetljenje i slično. Međutim, te kategorije uzimaju u obzir isključivo kada se radi o Hrvatima i katolicima. Takav tretman ne mogu dobiti pripadnici drugih religija, naroda, pa niti oni s kojima se ideološki ne slažu. U Zagrebu se godinama u jednoj crkvi služila misa za Antu Pavelića, pod izgovorom da se vrijedi moliti za svaku dušu. Međutim, ne sjećam se da je ijednom svećeniku palo napamet držati misu zadušnicu za Josipa Broza Tita, ako su već sve duše i svi grešnici jednaki”

Ono što je očito nakon ovog vikenda jeste da protesti prelaze u drugu, može se reći, radikalniju fazu. Razloga za to je nekoliko, no, čini se, jedan od ključnih jeste potpuna ignorancija režima na općenarodni bunt u preko 100 gradova u Srbiji.

Nakon 7 mjeseci, Ministarstvo uprave RH legitimira postupke Mirsada Srebrenikovića i priznaje (legalizira) sve njegove rabote. Uvidom u zapisnike koje je Srebreniković dostavio Ministarstvu, vidljivo je kako su kao prisutni upisani ljudi koji uopće nisu sudjelovali u radu sjednice. Jedan je od njih i Fehim Vukotić iz Dubrovnika, koji za Stav kaže: “Iako je moje ime upisano u zapisnik famozne sjednice Predsjedništva od 20. maja 2018. godine, ja nisam sudjelovao u njenom radu niti sam glasao za bilo kakve odluke. Dakle, moje ime se u tom zapisniku našlo iako ja nisam sudjelovao u radu sjednice, niti telefonske niti bilo koje druge”

Bošnjaci u Hrvatskoj na raspuću lojalnosti državi, naciji i vjeri trebaju građanski hrabro koristiti prava iz Ustava, Ustavnog i ostalih zakona. Nije isključeno da, na valu novog ateističkog zanosa, razočarenja crkvom i vjerskim zajednicama, društvo ne krene u pravcu revizije pravnog položaja svih vjerskih zajednica i pristupi reviziji ugovora i Islamske zajednice s državom. Vrh zajednice, osim što stalno ponavlja kako je ona multietnička i višenacionalna (iako Bošnjaci čine uvjerljivu apsolutnu većinu), intenzivno sarađuje s predsjednicom države, do mjere uključivanja i u njezine u javnosti prezrene inicijative poput “brendiranja Hrvatske”

I to je taj paradoks. Prave ustaše misle potpuno drukčije, ali ne priznaju Bošnjake kao naciju. Reducirane ustaše žele dijeliti Bosnu, a protuustaše prema muslimanima generalno, a onda i Bošnjacima imaju zapravo vrlo negativne stavove. Apsurd je dosegao kulminaciju kada je neku Sanju Modrić, novinarku Novog lista, prije par godina na HTV-u ismijao Slaven Letica, desničarski, uglavnom HDZ panegiričar, kada je tvrdila da je Bosna nemoguća država, i to zbog muslimana. Bošnjaci se kao narod i ne spominju. No, ima li se u vidu da je osnivač Novog lista, razočaran Jugoslaven i promotor mita o Crvenoj Hrvatskoj Frano Supilo, kao i Starčević, život okončao u ludnici? Nije li stoga stav Modrićke očekivan?