Pedeset miliona maraka od samo jedne institucije. Zasigurno je da bi Turska imala gdje taj novac uložiti i u svojoj zemlji, za svoj narod. A mi, kad nam već ne treba “ljubav”, možemo sanjati o tim projektima.
Turska na izgradnju autoputa Sarajevo – Beograd ne gleda samo kao potencijal razvoja cijele Bosne i Hercegovine nego i kao način da se regija stabilizira, kako je potpisivanje memoranduma ocijenio Erdoğan. “Veliki putevi poput onoga koji će biti izgrađen između Beograda i Sarajeva služe da ljudi dolaze, a izgradnja autoputa Beograd – Sarajevo će biti doprinos Turske u smislu povezivanja Istoka i Zapada”, dodao je Dodik
Indikativno je i to da su većina onih koji iz Sarajeva podržavaju takvu vrstu “građanske politike”, a koji danas bljuju vatru na DF, Komšića i ideju prodržavne i patriotske socijaldemokratije, upravo oni isti koji su ranije podržavali Radončića u njegovoj najkonfliktnijoj fazi, kada im je izgledao kao neko ko može uništiti SDA, uzdrmati bošnjačke političke pozicije i otvoriti prostor za razne kompromise.
Ništa od toga ne bi bilo moguće da birači u nama nisu prepoznali želju za promjenama i odlučili nam dati svoj glas. Moja osobna procjena noć prije izbora, u krugu najbližih saradnika i obitelji potiho izgovorena, bila je kako ćemo osvojiti 15 mandata
Ovakav granični šovinizam, kojim se Bošnjacima pokušava nametnuti lažna dilema da moraju birati između očuvanja vlastitog nacionalnog identiteta i političkog suvereniteta naspram opstanka države, svrstava se u vjerovatno najcrnje primjere zamjene teza. Još je gora Latalova izjava da je “malo ko” od Bošnjaka razvio državnički identitet!
Možda Evropskoj uniji nije jasno, ali ondje gdje ona nema utjecaj, imat će ga neke druge sile. No, to je jasno predsjedniku Slovenije Borutu Pahoru, koji je nedavno u Sarajevu izjavio da će kao predsjednik Slovenije u okviru diplomatske inicijative “Brdo-Brijuni” pokrenuti inicijativu da se proširenje EU više ne posmatra kao tehničko pitanje usklađivanja standarda, nego kao geopolitičko pitanje od interesa za Uniju. I Pahor je mišljenja da je, što je Bosna i Hercegovina duže izvan Evropske unije, veća mogućnost da potpadne pod utjecaj nekih drugih sila, koje joj baš i ne žele dobro
Ako je tačno ono što eksplicitno tvrdi Dodik, a prećutno odobrava Vučić, da je RS u suštinskom smislu integralni dio Srbije, a ne integralni dio BiH, zašto bi se onda u slučaju rata uopće postavljalo vještačko pitanje da li je ili ne Srbija izvršila oružanu agresiju u kome bi se Dodik eksponirao kao provoditelj vojnih naredbi od vrhovnog komandanta Srbije, što je aktuelno predsjednik Srbije Aleksandar Vučić? Srbija bi u tom slučaju bila zaraćena strana, a BiH u statusu Republike, kakav je imala prije Dejtonskog sporazuma, bila bi druga, napadnuta zaraćena strana. To bi ponovo bio međunarodni sukob
Ima li smisla pisati van Turske o novom predsjedniku jedne izmirske općine koji je naredio da se s trga skine velika slika Ömera Halisdemira, heroja otpora pokušaju gülenističkog puča 15. jula 2016. godine, koji je, svjesno položivši život, bitno promijenio tok puča? Ili o gradonačelniku grada Bolu čija je prva naredba bila da ukine pomoć u hrani sirijskim izbjeglicama? Možda nema, ali to su ti “mali”, lokalni, u inostranstvu “nevrijedni” dijelovi mozaika koji ukazuju na put kojim CHP i sateliti žele usmjeriti Tursku
Ujgurski muslimani koji žive u zapadnoj kineskoj provinciji Xinjiang posebno se suočavaju s ekstremnim oblicima vladinog pritiska, uključujući strogi nadzor i masovno zatvaranje.
Takva praksa nije poznata nigdje u Bosni i Hercegovini, niti u uređenim evropskim državama poznatim po visokom stepenu transparentnosti u javnom sektoru, poput Slovenije, Njemačke, Italije, Britanije, Španije. Doduše, sarajevska vlast tvrdi da tako nešto postoji u nekoj od skandinavskih zemalja, mada javnost sa sličnim primjerima do sada nije upoznata. Ali, eto, važno je da sada nešto novo i nigdje zabilježeno postoji u enklavi Sarajevo
