Primjetna depatriotizacija SDP-a, njegovo svođenje na ulogu domaćina političkom parazitu Našoj stranci, stavljanje interesa centrale i koalicije u Kantonu Sarajevo iznad interesa stranke i stranačkih ogranaka u drugim kantonima te pokušaj da se na javnu scenu vrati ideološka i identitarna konfrontacija, prvenstveno među Bošnjake, nisu nikakav novi, a kamoli svježi politički kurs, nego spirala daljnjeg propadanja ove stranke
"Konakovićeve vještine da neprekidno manipulira, proizvodi krize i senzacije, mijenja političke stranke, i podmuklost Naše stranke koja vodi strateške procese, dok u prvi plan medijske svakodnevnice istura Konakovića, zajedno sa šutnjom Kantonalnog odbora SDA Sarajevo čiji je on prvi čovjek izvršne vlasti bio do prije godinu dana, čine ukupnu sliku stanja u Kantonu Sarajevo. U toj tišini Konaković pod svjetlima reflektora izvodi svoje seanse glumeći Robin Huda koji otima od bogatih i daje siromašnima, i pokušava stvarati privid kako je on najveći borac protiv haosa i nereda koji je upravo on proizveo u Kantonu Sarajevo proteklih 10 godina", napisao je na svojem Facebook profilu načelnik općine Novi Grad Sarajevo Semir Efendić. Post prenosimo u cijelosti:
„Ovo tumačenje ide u prilog onima koji opravdano podržavaju zastupnicu Ćosić-Hajdarević, te bih dodao, kao slobodan čovjek koji se usuđuje misliti svojom glavom, samo neka ustraju u tome. Atmosfera koja se stvara posredstvom nove vlade KS ide prema tome da se Bošnjaci u 'Republici Sarajevo' etiketiraju kao neobrazovani, nekonkurenti, primitivni i kao oni koji mogu samo da '...nose sijeno', dok će Saša ili Maša, a možda i Medo, da čitaju i pišu knjige, vladaju, uređuju dnevnike, određuju ko je lopov a ko nije, ko je nacionalista a ko nije, kome je mahrama na glavi dokaz islamijeta, a kome fašizma. Za stranke koje čine vlast u Kantonu Sarajevo izvrsnost je to da budeš neBošnjak“, piše na svojem Facebook profilu predsjednik Asocijacije mladih SDA Salko Zildžić. Njegov post prenosimo u cijelosti:
A opet, možda je sve to samo dobro dogovoreni igrokaz u kojem Dodik i Radončić, po prinicpu “ja tebi serdaru, ti meni vojvodo”, jedan drugome osvježavaju narušeni imidž legitimnih političkih predstavnika naroda iz kojih dolaze.
Strache je svoj posljednji sastanak u ulozi austrijskog dopremijera imao 13. maja u Beču, kada je u posjetu primio Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Njih dvojicu već dugo vežu zajednički desničarski interesi i kontakti.
U utorak navečer, dok je okupljena publika gledala otvaranje “Eurosonga” na velikim ekranima u Tel Avivu, lokalni i međunarodni aktivisti blokirali su ulice u drugim dijelovima ekonomskog i kulturnog središta zemlje.
Kakav divan poklon vladajuće koalicije, posebno njenog “bošnjačkog i vjerničkog” dijela građanima Sarajeva i to za šehri-ramazan. Sigurni smo da većina građana Sarajeva neće zaboraviti ovakvo dobročinstvo frankenštajn-koalicije te da će ih odgovarajuće nagraditi na prvim predstojećim izborima.
Ocvali, zanemoćali Lagumdžija (samo fizički, još uvijek je intelektualno nadmoćniji od sve te halaše koja ga ovih dana udara po cjevanicama) nije ništa ni bolji ni lošiji od Zlatka Lagumdžije kakvog znamo posljednjih dvadeset godina, a tek je sada postao predmetom njihovog zanimanja.
U organizaciji “Burma Task Force” tvrde kako je približno 52 procenta Rohinja žena i djevojaka silovano u koncentracionim kampovima, gdje je inače otjerano skoro 130.000 Rohinja. Navode da je srušeno 72.500 kuća, da ih je 75.584 spaljeno, da su uništene mnoge medrese, a spaljeno 906 mesdžida i džamija, te da je registrirano više od milion izbjeglica
Čudno je što iskusni Raif Dizdarević ne odvraća lidera SDP-a Nikšića od glupavih političkih poteza putem kojih u ideološkom smislu skreće od najvažnijih pozitivnih strana komunističkog, odnosno socijaldemokratskog pokreta. Isto tako, treba postaviti pitanje: Zašto akademska zajednica u kojoj se nalaze brojni profesori, poznavatelji Titovog koncepta formiranja vlasti u formi NOO i ZAVNOBiH, ne ukažu lideru SDP-a Nikšiću i drugima da njihovo odbacivanje saradnje sa SDA znači odbacivanje onih vrijednosti kojima se SDP treba ponositi u vezi s vodećim utjecajem komunista s ciljem da lokalni i viši organi vlasti u toku Drugog svjetskog rata budu na patriotskoj antifašističkoj osnovi sačinjeni od predstavnika raznih ideoloških, političkih, vjerskih i socijalnih slojeva
