fbpx

Politika

Kad su Uzbeci u 16. stoljeću zauzeli Samarkand, glavni grad preselili su u Buharu. Perzijski, turski i kineski vladari nisu uspjeli zaustaviti propadanje grada, koji je dva stoljeća kasnije bio praktički napušten zbog niza potresa. Iz mrtvih su ga digli Rusi, koji su ga 1868. godine pripojili svom carstvu.

„U dosadašnjim razgovorima sa našim koalicionim partnerima dogovorili smo se da će nosilac liste biti i naš kandidat za gradonačelnika. O tome ko je on blagovremeno ćemo obavijestit javnost. Sad ne bih o tome. Što se tiče mene lično nisam imao ambiciju ni da budem na listi, ali su me razuvjerili i dodatno motivirali moji iskreni prijatelji i najbliži saradnici, obzirom da imam kontinuitet u radu i da sam stekao zavidno iskustvo u svim političkim procesima proteklih 12 godina“, ističe Marić. Posebno ga je, dodaje, motivirala podrška mostarskog muftije mr. Salem ef. Dedovića, koji, također, svih ovih godina ulaže ogromne napore, u okviru svog djelovanja i poslanja, za dobrobit svih građana u Mostaru i regiji Hercegovine.

Niti ovakav “historijski sporazum”, niti kičasta dekoracija u Bijeloj kući, niti vrsta stolova za kojima su sjedili Trump, Vučić i Hoti na američke i svjetske medije nisu ostavili nikakav dojam. Možda baš zato što je taj politički i svaki drugi kič kao takav i prepoznat. Kič je, po definiciji, ono što se gradi da jeste, a nije. Niti je historijski, nije čak niti sporazum, osim u ekstenzivnim tumačenjima Trumpove administracije, koja je snažno poremetila pravila međunarodnih odnosa (od unilateralnog povlačenja iz iranskog nuklearnog sporazuma, do unilateralnog preseljenja Ambasade u Jeruzalem, do nametanja apsurdnog prijedloga mirovnog sporazuma Palestine i Izraela, pa do infantilnog rječnika čak i u državnoj komunikaciji)

Ostaje nada da se Bošnjacima više ne može prodati čavče pod golupče, ma koliko je teško upratiti sav taj zamršeni koloplet i ma koliko u njihovom raspamećivanju združeno sudjelovali i njegovi dojučerašnji prvaci svojim istodobnim hvalospjevima Abazoviću i crnogorskoj opoziciji, a istom verbalnim ratom s Amfilohijem Radovićem. Govorimo o sumanutim kolumnama emeritusa hižeslava Mustafe Cerića. Istovremeno jedan ovdašnji mlađahni i nadobudni historičar na svom profilu na Facebooku reda hvalospjeve Abazoviću i čezne za novom balkanskom budućnošću koja bi bila pandan tzv. Pax Ottomana. Sve je više “njakih hižeslava” među nama. Strah nas je da će uskoro predložiti osnivanje Hižeslavije

S obzirom na to da se prostor zamišljene “Velike Srbije” i same Srbije smanjio i osamostalio, mitski sanjari svoje su aspiracije usredsredili prema prostorima koje naseljavaju Bošnjaci. Ako pažljivo promatramo događaje, ne možemo a ne primijetiti da se velikosrpska ideja forsira preko Srba koji žive u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini iz prostog razloga što ideja “Velike Srbije” nema prevelikog uporišta niti dovoljnog potencijala u samoj Srbiji. Nove generacije Srba imaju druga očekivanja od života i ne žele ratovati po zemljama koje nisu njihove

Ja živim u Velikoj Kladuši s porodicom, nemam dvojno državljanstvo i sigurno sam zainteresiran da stanje u Velikoj Kladuši bude bolje, jer svi navedeni problemi odražavaju se i na moj život. I mene i moju porodicu brinu migranti – jer nam je ugrožena sigurnost, brine odlazak mladih – jer će sutra i moje dijete poželjeti da ode, brine nezaposlenost – jer i moji članovi porodice nisu zaposleni i ja imam kredite itd. Zbog navedenog, kao i zbog brojnih projekata i strateških ciljeva koje ću ponuditi građanima Velike Kladuše i koje realno mogu realizirati, siguran sam da vrijedi za mene glasati