fbpx

BiH

“Salkin doprinos, kada je u pitanju formiranje 'Patriotske lige' u tuzlanskoj regiji, sigurno pripada među onih prvih pet ljudi. Rahmetli Mehdin-Senad Hodžić, kapetan Crni Labud, po kojem je jedinica dobila ime, bio je komandant i meni i Salki, a kasnije je jedinicama 'Patriotske lige' rukovodio general Vahid Karavelić. Ta priprema odbrane od agresija zauvijek je udarila pečat čitavom našem prijateljstvu. Kada znate nekoga kao studenta, dočekate da se oženi, dobije djecu, napravi karijeru, onda znate koliko ste vezani jedan za drugog”, kaže Hase Tirić, komandant jedinice “Crni labudovi”

Iako se prvenstveno percipira kao političar i državnik, Izetbegović se u svojoj pisanoj ostavštini otkriva kao vrsni intelektualac, filozof koji je imao izniman osjećaj za esejistička promišljanja i memoarsko-literarna ostvarenja velike vrijednosti. Njegova sklonost da tumači književne pojave i pravce otkriva i njegov talent naspram razumijevanja književnokritičkih i književnohistorijskih tema.

O poštovanju Alije Izetbegovića koje je izrazito primjetno i izvan granica domovine Bosne i Hercegovine svjedoče desetine nagrada koje su pristigle s Istoka i Zapada. Svjetska javnost podjednako je vrednovala Izetbegovićev trud u promicanju mira, demokratije i islama. Stoga ne treba čuditi da je nagrađen nagradama koje su pristizale od Malezije do Sjedinjenih Američkih Država

Spomenik miru u Srebrenici imao bi, navodi, smisla kad bi predstavnici bosanskih Srba u Srebrenici, ali i u Banja Luci učinili katarzu, distancirali se od ratnih zločinaca, prihvatili sudske presude i dokazane činjenice da je vojska i dijelovi policije bosanskih Srba tj. RS-a počinila genocid nad muslimanima Bošnjacima sigurne zone UN Srebrenica.

Konačno se i to desilo, Bosna i Hercegovina dobila je svog prvog postkomunističkog cenzora! Iako se nekome ova tvrdnja može učiniti pretjeranom, ona to nije, jer vijest da je Facebook, kod nas uvjerljivo najpopularnija društvena mreža i medijska platforma, u sklopu svog “programa provjere činjenica” odabrao vanjsku organizaciju koja će arbitrirati i moderirati njen sadržaj u Bosni i Hercegovini, doslovno znači uvođenje cenzure na ono što je danas glavni javni forum u našoj državi.

Mene puno ne dotiče to što govore negatori. Bošnjaci ne trebaju na to nasjedati, upuštati se u besmislene rasprave. Mi moramo biti svjesni onoga što nam se desilo i da su sve takve priče suvišne. U Hagu je praktično u dan i skoro minut precizirano ko je šta radio u Prijedoru 1992. godine, a presude govore ko je kriv i za šta je kriv. Naravno da takvi napisi nama smetaju, to je kopanje po otvorenoj rani, ali na to se ne smijemo osvrtati. Problem je što su mlade generacije otrovane, zaražene tim otrovom koji je i doveo do genocida, da je to zaista zabrinjavajuće.

Nedavno je u izdanju Udruženja žrtava i svjedoka genocida publicirana, a u Kozarcu i promovirana knjiga sjećanja Šerifa Velića, logoraša iz “Omarske”, koja svjedoči o svim užasima ovog zloglasnog logora. Naslov knjige Sačuvano od zaborava na najbolji način izražava sve ono što je Velić zabilježio, od porodične hronike i historijata svog rodnog mjesta Kevljani pa do džehenema jednog od najzloglasnijih logora naše krvave historije

“Omarska” je skoro ispražnjena 6. augusta 1992. godine. Od 3.334 registriranih logoraša (a bilo ih je više), približno 1.250 preživjelih prebačeno je u logor “Manjača” (među njima i moj amidža), oko 780 za logor “Trnopolje” (među njima i moj otac), a mi, 173 muškarca i 5 žena, ostali smo u logoru. U toj grupi, koja je bila predviđena za likvidaciju, saznat ćemo kasnije, ostao je i Šerif Velić, koji je prije deset dana u Kozarcu imao promociju svoje knjige: Sačuvano od zaborava. U ovo surealno vrijeme korone Šerif će obići Bosnu s još jednom životnom pričom preživjelih iz srpskih logora. Logoraš i borac Armije RBiH koji u osmoj deceniji života ostavlja svoj memorijal Omarska